Ne znam što bih više napisao o samom događaju, a da se ono ne svodi na pojedinačnu analizu djelova izlagačkog prostora, razmišljam u pauzama. FIJUK je bio prilika da se pojave umjetnici, iskoriste predviđeni prostor, budu dostupni koliko je to moguće ako je posjetilac zainteresovan da neki od umjetničkih radova ima u kolekciji, sjutra na zidu... Vjerovatno će čitaocima biti poznat nečiji umjetnički rad, naslov knjige, posjetilac. Samo dešavanje je nešto potpuno novo u Podgorici, ne nešto što suštinski mijenja likovnu scenu Crne Gore, mada su većinom, rekao bih, umjetnici iz Crne Gore, posjetioci. Zaista osjećam da je to bilo nešto potpuno novo na umjetničkoj sceni Podgorice. Otvoreni poziv da se umjetnici prijave i pojave sa svojim radovima. Trajanje njihovog pojavljivanja je pružalo mogućnost posjetiocima da priđu dovoljno blizu, pogledaju, možda kupe nešto, porazgovaraju sa umjetnicima, izađu. Mislim da ću više napisati o jednom strip crtaču, posebno interesantnom jer mi je djelovao da umjetnički postaje prisutan osim što dugo godina traje kao umjetnik. O njemu u posebnom tekstu. Sam prostor i ljudi koji su dostupni u vezi tog prostora doživjeli su određeni vid izvjesnog postojanja kojim se oni mogu detaljno pozabaviti, razmisliti, napisati možda koju riječ o sebi. Prostor je organizacijom ovog događaja zaživio, u izlagačkom smislu svakako. Programski on može pružiti priliku mnogim umjetnicima, likovnim, muzičkim, vizuelnim... Dok se program jednostavno ne ispuni očekivanjima publike, on kulturno može biti zastupljen na umjetničkoj mapi događaja, rekao bih.
Podrška koju pružaju određeni slojevi društva ima veliki uticaj na umjetnost. Utisak je, meni lično, bio poseban. Vjerujem da je društvo ponosno na mogućnost koju pruža.
Preporučio bih prostor svakako kao mjesto kulturnih dešavanja.

edo žuđelović // 16/06/2024