Nemam baš neku referentnu točku za ono što su nam priredili Föllakzoid u srijedu (Valentinovo!) u Močvari. Rani Pink Floyd, Neu, Faust, Can plus slojevi elektronike? Sviraju, dakle, repetitivni, hipnotički, potpuno instrumentalni pa i minimalistički spoj krautrocka s elektronikom, rekla bih ponajprije technom, ali ne trashy nego, ajmo reći, "inteligentnim" technom. Krautrock + elektronika je inače fuzija za koju me čudi da nije popularnija, zvuči odlično zajedno, uostalom i pioniri elektronske glazbe Kraftwerk su započeli kao krautrock bend. Jednom kad se ta dva žanra spoje, mogućnosti su beskonačne, kao što nam to pokazuju Föllakzoid - neortodoksne strukture, distorzija, droneovi, pjesme po dvadesetak minuta, gotovo potpuno bez melodija, utjecaji avantgarde, moderne klasike, psihodelije, jazza, ambienta, mehanički "motorični" ritmovi. Iz benda tvrde da im je drevna muzika s Anda poslužila kao inspiracija u jednakoj mjeri kao i elektronika i kraut rock, što ja, moram priznati, nisam uspjela detektirati, osim eventualno u općoj atmosferi mistike i transa. U intervjuima kažu da im je ambicija ispuniti što više vremena sa što manje elemenata, i svaki novi album im je sve više minimalistički i elektronički. Negdje oko trećeg albuma više se orijentiraju na elektroniku, a i u to vrijeme frontmenica Domingæ prolazi kroz promjenu spola i seli u Berlin, a techno scena tog grada postaje sve jasniji utjecaj na novijim albumima benda.

Bend nastupa u formaciji DJ + bubnjevi + gitara. Pjesme, pogotovo uživo, dizajnirane su da nas bace u trans i da se polako potpuno izgubimo u njihovim slojevima, a dojam nekog uvrnutog rituala dodatno pojačava unikatni scenski nastup Domingæ, koja ne svira cijelo vrijeme nego se poigrava s plamenom upaljača, teatralno nazdravlja, izvodi mini striptiz, tek tu i tamo uzme gitaru i ispunjava minimalističke beatove pokojim disonantnim rifom. Na kraju je bilo i lomljenja čaše, što je publika vrlo toplo pozdravila. Filozofija benda je sasvim u skladu s njihovim zvukom, "out there" "svemirskom" eksperimentalnom psihodelijom - tako Domingæ za Metal Magazine izjavljuje: "Pojam pojedinca kao dijela svemira koji je jedinstven i odvojen od cjeline je zastario, kao i čvrsta materija i tako dalje. Dekonstruirani smo i rastopljeni u multividualnosti, dijelovima i cjelini multiverzuma koji se manifestiraju kao stvarnost. Koncept koji uvijek iznova istražujemo jest pitanje programiramo li ga mi ili on programira nas, a odgovor je: oboje istovremeno." Kakav mindfuck! "Svi naši koncerti pozivaju vas da iskoračite iz svojeg racionalnog procesuiranja stvarnosti." U drugom intervjuu, za Subbacultcha, kaže "Opće je poznato da ljudi pripadaju i drugim sferama postojanja, mentalno i duhovno. Pokušavamo postići određenu atmosferu s glazbom koju stvaramo gdje je slušatelj izdignut iz dimenzije tijela u introspektivnije iskustvo izvan tijela. Ovo je iskustvo koje je važno za nas kao glazbenike. Kao da ste u transu." Njihove pjesme konstantno evoluiraju i mijenjaju se što ih više sviraju uživo, postaju dulje i, kažu, bolje. Zanimljivo, kažu da je zvuk "van njihove kontrole". Tu je taj dobrodošao element improvizacije; svaki njihov koncert je unikatan i priča za sebe.

dora p // 18/02/2024