Kormoran, aka Robert Zadravec, jedan je od rijetkij organizatora koncerata u Hrvatskoj za kojeg vjerujem da koncerte radi iz čistog gušta. S njim uz bok ide još i Mate Škugor i to je to. Ako neko misli da sam ga nepravedno izostavio, nek se ne ljuti. Nije bilo namjerno.

Naime, kaj. Ime Kormoran rijetko se može vidjeti po plakatima, no kad se prikaže, onda je ono garancija vrhunskog koncerta. Tako je bilo sa WHITE STRIPESima, STEREO MC's, BLUES EXPLOSION,…, a to se očekivalo i od koncerta grupe GROOVE ARMADA, a to se bome i očekuje od francuskih AIR. Sama najava koncerta na Šalati razveselila me jer je to značilo čisti zrak, čaga i rani završetak koncerta, između ostalog. U istoj toj mjeri izdeprimirala me vijest da su GA prebačeni u Tvornicu. Iako se to nekako i očekivalo, pod izlikom lošeg vremena, pokušala se zataškati slaba prodaja karata. Ulazeći u Tvornicu, ispostavilo se ipak da je to pravi razlog, jer publika u ovako popunjenoj Tvornici, smiješno bi izgledala na Šalati. To je već drugiput ove godine, da mi je koncert kojem sam se veselio prebačen sa Šalate u Tvornicu. No, zbog AIR se ne brinem, jer "treća sreća" mora upaliti. Enivej, koncert najavljen za 22:00 počeo je u 22:01 i to uz duboke basove i sjajan zvuk (što baš u Tvornici i nije najčešća pojava) te uz gromoglasno odobravanje, očito raspoložene publike. Iako sam se pripremao za koncert slušajući novi album i best of grupe, lagao bi kad bi rekao da sam prepoznao prvih par stvari. Prva koju sam skuzio, a skuzio bi je i bez najave, bila je Purple Haze. Tek u koncertnoj verziji pjesma dobija svoje pravo lice, psihodelično i ružičasto. Bend briljira. Dvojac za klavijaturama, sintesajzerima i ostalim džidžama (da li su to bili Cato i Findlay... mislim da nisu, ali...) pomognut s žestokim triom, gitara, bubanj, bas, te "velikom" crnom pjevačicom i još crnjim malim reperom, davali su sve od sebe i topili se u Tvornici, zajedno sa svima nama.

Pjesme su se redale ko na traci, s velikim usponima i manjim padovima, pogotovo u instrumentalnim pjesmama, koje su ujedno i laganije, gdje je uz micanje bokovima ili lupkanje nogom u pod pogled bio uperen u video zid iza njih na kojem su se smjenjivali filmići razni. Sve je tako bilo do I See You Baby, koja je "prodrmala guze" svima u dvorani u kojoj se vrhunac ključanja već nazirao. On je došao završnom pjesmom regularnog djela Madder, koja zvuči 100 puta opakije i moćnije uživo nego na nosaču zvuka. Naravno, pojavili su se na bis i odsvirali nešto samo njima znano i Superstylin', koja je stavila točku na "i" ovog izvrsnog koncerta. Tužan jer nisu odsvirali At the River, shvaćam da se ista uopće ne bi uklopila u koncept koncerta, i uzvikujući (u sebi) Madder, Madder, Madder odlazim iznenađen i zadovoljan, a svima koji nisu bili zbog ovih ili onih razloga, mogu samo poručiti - greška je Vaša i nemojte da Vam se ponovi na AIR!

pedja // 13/07/2007

> vidi sve fotke // see all photos