Nakon toliko godina konačno vidim na par metara od sebe Petera Steela, na kojem mnoge moje prijateljice već godinama vježbaj svoju pokvarenu maštu, i on dođe u poprilično oronulom i iznerviranom izdanju. Tja… Nije baš da pratim što mu se događa u životu, ali znam da je bio u zatvoru, a i pati od raznih ovisnosti, tako da ne bih komentirala ono konstantno šmrcanje i svrbljene nosa tijekom koncerta, ali kad smo vidjeli Petera kako ulazi u Boogaloo nije jedna osoba pomislila da ima nešto Frankeinsteinovsko u njegovom izgledu. Eh, kad je bio Playgirl… Koncert nije bio na terasi, nego unutra, iako nije bilo kiše na vidiku. Naravno da je bilo vruće za poluditi. Čak i kad je svirala Phantasmagoria, na kojoj se sva publika više-manje stala u dva reda ispred pozornice. Većina ljudi je bila na terasi ili pila ispred Boogalooa i čekala da počnu Type O Negative. Naravno da su se povele i neizostavne priče o Peteru Steelu i njegovoj 'batini'. I naravno da nisu bile cure koje su počele taj razgovor. Ccc… Do početka TON Boogaloo se dosta popunio. TON, ili tko već, su nas odlučili ubiti u pojam jednim od najiritantnijih čekanja da bend izađe na pozornicu u povijesti svemira. Jedno 20 minuta su u loopu puštali pjesmicu ''Pačji ples'' ili kako se to već zove. Prvih 5 minuta je, ajde, bilo još i zabavno, ali poslije… Toliko su me nanervirali da sam počela razmišljati da ih pošaljem sve u rodno mjesto i odem doma. Svako malo bi ugasili svjetla, gasili muziku, ljudi se ponadaju, a oni upale svjetla i nafrlje patke opet. I tak 5 puta. Jako duhovito, nema šta. TON su odmah na početku svirali jednu od mojih omiljenih 'kad sam imala 15' pjesmama ''We Hate Everyone'' u čijem me uživanju omeo pregrozan zvuk i krepavanje Peterovog basa, zbog čega je i koncert koju pjesmu kasnije nakratko prekinut da se to popravi. Peter Steel se vratio za par minuta, ispričao se i krenuli su dalje, iako se vidjelo da i dalje nešto ne valja jer je Peterov 'mali od basa' stalno trčkarao okolo, dok je ovaj pomalo živčanio. Raspoloženje si je popravljao buteljom vina koju je pijuckao tijekom koncerta, škropio publiku i svirao bocom. Zvuk se kasnije malo popravio, ali Peter Steel je i dalje izgledao kao da mu se ne da. Ostatak benda se više trudio. Posebno klavijaturist koji je mlatarao po pozornici na sve strane. Setlista im nije bila baš san snova, ali na bisu smo dobili nekoliko hitova poput ''Christian Woman'' i ''Black No. 1'' koja je ostavljena za kraj. Do kraja te pjesme ljudi oko nas su se već razgaljeno grlili i s rukama u zraku zborno pjevali ''Loving you is like loving the dead''. Eh, kad vas pogodi u srce… Nakon toga se iz zvučnika zaorilo ''That's all folks!'' pa se više nitko nije ni trudio zvati ih natrag. Pogotovo nakon što je Peter Steel iščupao sve žice sa basa. Iako mi na početku nije baš bilo nešto, kako je koncert odmicao, i zvuk se popravljao, na kraju je ispalo čisto ok, ali ništa posebno. Ipak sam očekivala nešto više od TON, od Petera Steela pogotovo.

ana // 05/07/2007

> vidi sve fotke // see all photos