S obzirom da je za ovaj koncert The Mission bio akreditiran naš nekadašnji urednik Peđa koji je napisao raport svojeg omiljenog dark/ gothic benda (www.terapija.net/koncert.asp?ID=32298), a o predgrupi je iznio sasvim solidan siže, evo mojeg izvještaja, onog koji meni često manjka u mnogim koncertnim raportima kada su u igri ovakve velike zvijezde.

Omraženi PHANTASMAGORIA, a vidi vraga, meni omiljeni bend jer ga poznajem takoreći od samih početaka i gledao sam ih najmanje 20-ak puta u različitim postavama, održali su fantastičan uvod za Wayne Husseya i kompaniju u pretovarenom Boogaloo kakvog ne pamtim već jako dugo, još tamo prije pandemije. Ovo 'omraženi' ide na teret svih onih sitnih i krupnih duša, likova, znalaca i oštrih kritičara koji su Tomy Phantasmu zamrzili zbog njegovog stava da je zvijezda, punker-šminker, što uistinu i jeste po svim zaslugama, ali ja u tome ne vidim ama baš niti jedan loš manir r'n'r života koji je uz to antialkoholičar, nepušač i vegetarijanac, te nevjerojatno mladolik ko' da je, pitaše me davno jedan muzikolog 'koji je njemu qrc, ne stari, pa jel' vampir?'. To jest, zavist radi kočoperenja (ne)lojalnosti odvajkada postoji, a svijet tako funkcionira. Na svu sreću, Tomy i ekipa su toga svijesni, istom mjerom uzvračajući kokošarima i lešinarima, a i nakupinama indie-rock/ punka u mnogim varijacijama jer je bend odavno stilski profiliran da može funkcionirati i kao metal/gothic, s bubnjarem ili ritam mašinom, kako god, uvijek održavajući, u zadnjih 10-15 godina sjajne koncertne nastupe.



Koncert su otvorili grlenim tibetanskim samplovima, e sad, da li su Gyutu Monks ili neki drugi, ali fakat, zvučalo mi je ko' mantranje s davnih ploča ranog world-musica iz kasnih 80-ih (imam jednu ploču Gyutu Monks, vjerojatno kod mog sina kome sam poklonio svu LP kolekciju), taman negdje kad je i sam bend startao s radom. Od tada su Phantasmagoričari prevalili veliki put sa čvrstim darkerskim izrazom kojeg nisu mijenjali premda, zna se, osim demo kaseta realiziranih ranih 90-ih godina nisu objavljivali nikakve nove materijale. Štos je u tome da se Tomy nikad nije dao prodati show-bizu i izdavačima ostavši dosljedan alternativi i vlastitom artu, pazite, bend s ovakvim stažom čak nema niti official website, pa niti youtube channel, a te pjesme su ostale potpuno, ili skoro pa posve iste već 30 i više godina što dovoljno govori o kvalitetnom samopouzdanju, stavu i gardu autorskog legitimiteta. Jedino što su se mijenjale spomenute postave, te onaj bitan dio - image. Duga, pa kratka kosa, crna, crvena, punkerska, pa kožna obleka, crni keper, štof, šeširi, klobuci, pregače, tregeri, visoke čizme, crni cviksi, malo gvožđurije oko pojasa, koji puta i tamni make-up, štiftovi, maskara, a ovaj puta su izašli, ti bokca, u 100% full dotjeranoj stilizaciji na kojoj očito nisu štedjeli. Tomy je bio u dugačkoj hudici s kapuljačom, baš poput tibetanskih gregorijanaca insinuirajući to gothic razdoblje mračnog srednjeg vijeka punog dogmi, zabluda i okorijelo nepopravljivih religioznih fanatika, danas se slobodno reče, fundamentalista što bremzaju bilo kakav suptilniji društveni progres. Naravno, a gdje ćeš bolju stvar za uvod od "Isolated" s režavo disonantnim bariton vokalom (Tomy bez problema može uz bratski punk bend Eksodus pjevati i gothic-metal, a bome i EBM, doom, industrial, stoner, thrash jer ima gromovite performanse u dvije, ako ne i tri oktave), te uz pratnju Davorke na vokalu redovito se dobiva ta kombinacija dubljih i visokih registara, dobrodošlih u njihovom opusu.



Glazbenici u bendu su savršeni, disciplinirani, kontrolirani, ozbiljni, a nadasve koncizno točni premda pjesme u živoj interpretaciji svaki puta dobivaju ponešto i drugačijih dimenzija što pak pokazuje koliko se predano radi, ovaj puta s dvije gitare; koliko sam zapazio, drugu pjesmu "Ja gledam svojim očima" su počeli samplom synth harmonije. Ako griješim, može biti da je netko od gitarista onda spretno koristio pedale distorzija nastavivši brzim post-punk Hookerovskim melodičnim bas linijama u kompetenciji s duplim gitarama punih međuigara riffova i bogatih staccata koje izuzetno cjenim, recimo sjećam se kad su na 2. rođendanu stare Glazbene Kuće 2017. na Bundeku odvalili nevjerojatnu obradu "New dawn fades" Joy Division koje, eh, večeras nije bilo, ali su zato izveli strašnu posvetu The Mission - "Land of fantasy" uz dvije obrade EKV i naravno, Mizar.



Uvijek je interesantan taj pristup benda da se ama baš po ničemu ne ispoljava i ne trudi biti ta 'omražena' zvijezda pentagrama humanistički pozitivno se postavljajući u funkciju adekvatnog katalizatora između mnogih opcija povezanih s darkerima, crnom ružom, samoubojstvima, depresijom, potištenom melankolijom, a opet, vidi drugog crnog vraga, sve ono o čemu je Tomy kao post-adolescent pjevao još u vrijeme bivše velike federacije, te na početku domovinskog rata 90-ih, isplivava na površinu kao točna fikcijska, a ne fakcijska istina, odnosno, maštovito je hipotezama bunta, revolta i protesta stvoren ovakav poligon za pjesme koje nemaju teškoću godine proizvodnje.



Imao sam najbolju namjeru snimiti čitav koncert kao video zapis, ali mi onda došao moj stari kriks-šank-kolega, ne, nismo se zapili, on je intenzivan mrzitelj ovog benda, rekavši mi 'pa kaj si lud da slušaš ovo sranje?'. Da jesam, samo ti imaš onaj davni prezir prema njemu otprije 30-ak godina, zaobilazio si ih svakom prilikom, pogledaj, ovaj bend zvuči i izgleda svjetski, jel' uopće čuješ i primjetiš kako sviraju? Ništ' nije bitno komentirao, a osjetilo mu se iz raspoloženja da mu dolaze nervni slomovi kako to netko može staloženo prihvatiti i prisvojiti za jedan od najboljih hrvatskih bendova svih vremena, te čak i nositi njihovu majicu s pentagramom. A meni baš jako drago, neopisivo da ih je pretovaren Boogaloo s nezaraženom publikom od ovakvih mišljenja i stavova prihvatio, podržao, pjevao pjesme i bogatim aplauzima ih nagradio, jer kvaliteta se ne može sakriti. Dečec, starac, klinka, nafurana darkerica, bilo tko, kad nakon ovoliko godina mukotrpnog i predanog rada imate priliku nastupiti pred ovako impozantnim auditorijem što vas prihvati od prve, a iza vas stoji neprikosnoveno čvrsti underground status, dokaz je da niste uzalud ulagali 'put my trust in you'.

Phantasmagoria je veličanstven svirački i scenski underground bend uživo.

horvi // 12/05/2023