ATHEISTI U VINTAGEU

Nakon duge stanke, dočekali smo da nam se "dede vrate u grad". Na žalost, nije nas baš previše jedva čekalo njihov povratak, Vintage nije bio ispunjen kao na zadnjem samostalnom koncertu. Šteta, mnogi su propustili dobar koncert. Prije samog početka koncerta, Radule je odao počast žrtvama pucnjave u beogradskoj osnovnoj školi, spomenuvši da su i njihovi poznanici pogođeni tom nezamislivom tragedijom, a zahvalio se i Zagrebu koji je pokazao da je ta tragedija i naša, paljenjem svijeća na Trgu Petra Preradovića. Početak koncerta je tako, po mom dojmu, ipak ostao obilježen tom tugom, knedlom u grlu, teško je bilo potisnuti tu težinu, pogotovo nekima od nas čija su djeca vršnjaci ubijene djece. Ipak, kako je koncert odmicao, uspjeli su nas vratiti u svoj žrvanj pozitive, nade, a i nostalgije za nekim normalnijim vremenima. Obzirom na dužu stanku (u samostalnim koncertima) Atheisti su odlučili prepustiti publici odluku koje će se pjesme svirati. Neke su mi bile totalno iznenađenje ("Gusti sok" - super pjesma, ali ja se bome više nisam sjećala riječi), a za druge smo svi znali da su ziceri i da nema šanse da se ne nađu na repertoaru (klasici Trabant, Pomoćni - djubre, ORA, Letnji hit, Grill 13, Pritilend, Odlazim - za ovu zadnju, meni jednu od najdražih mi je, pak, čudno bilo da je tek na 21. mjestu po glasovima publike). Žao mi je da sad ne mogu izlistati playlistu po redoslijedu (za to sam ipak malo prestara), znam jedino da je kao pjesma broj 1. odsvirana Wartburg limuzina, a druga je bila Zapadna Evropa. Za treću je se konzilij ekipe složio da je bila Godina kulture, al ak nije, najte zamjeriti (ak nije bila treća, onda je bila četvrta), svi smo blizu 5 banki, dobro da smo se znali samostalno doma vratiti s koncerta.

Naravno, obzirom na trideset i kusur godina sviračkog staža, opet je ostalo puno pjesama koje je svatko od nas htio čuti, a nisu "upale" (ja sam, recimo, bila sigurna da će ljudi glasati za Snajku, Dve žetve - totalno iznenađenje da je nije bilo, em dobra pjesma, em je posvećena popularnoj poljoprivrednoj kulturi, Pesma za kraj - OK, je, lejm je, ali to sam očekivala ko zadnju pjesmu na bisu, kad već nije ušla na listu). Nadam se da smo sad riješili pandemije i lock-downove, pa neće biti tako duge pauze do idućeg koncerta, i vjerujem da će onda i ti kultni klasici naći svoje mjesto na repertoaru. Kako sam već napomenula, početak koncerta smo se "malo hvatali", ali kad smo uspjeli poloviti konce, uživali smo u svakom trenutku. Žestoka svirka (ne bi čovjek rekao da "dede" mogu tako dobro otprašiti, jest da su imali pojačanje mladom snagom (jabuka ne pada daleko od stabla, i "Raduletov mali" nam ostaje kao nada da će i za godine u budućnosti imati ko i svirati i slušati punk/punk rock/rock). Prvi put od kad ja idem na njihove koncerte, nije se pogalo… Ne znam, valjda smo mi stari prestari (nekog bole križa, nekog dere išijas, netko se boji da ne dobije udarac u operirano koljeno), a mladi valjda ne pogaju. Da ipak ne bi bilo da nije bilo skroz po PS-u, imali smo dva-tri skakanja sa stagea. Ipak je punk koncert, čak i ako nije bilo poganja. Nakon jednog bisa smo se razišli, čak i nije bilo potrebno da budu dva, više od dva sata plesanja, pjevanja uglas - taman.

Falili ste nam, jedva čekamo novo druženje.

Napisala: Branka K.

jura // 05/05/2023