Svi su ključni elementi bili tu!
Naoružali smo se šeširima kakvih se ni Walker ne bi posramio i kremom za zaštitnim faktorom 15, bocama vode i sve je bilo spremno da se krene na RADAR!

Kako smo se sve više približavali prostoru na Sigetu baš se osjetila dobra atmosfera u zrak. Nekako je bio osječaj da smo negdje vani na festivalu ili na nekom drugom Szigetu, jer svugdje po parku su sjedile mase ljudi čekajući koncert. Mi smo uletjeli smo točno na početak Howling Bells jer smo ih baš htjeli vidjeti i to nikako nije bio promašaj! Howling Bells su se u svojih pola sata predstavili kao super super simpatičan bend koji se zaista trudio iako ih nitko, u začudo već tada brojnoj publici, baš nije doživljavao! Mi smo čekali jedini hit koji smo znali pa smo tako i zaplesali kad su nakraju zasvirali "Low Low Low Happening"! U svakom slučaju nadamo se da ih vidimo ponovo. Nakon toga krenuli smo istraživati prostor festivala i pogledati merchandise i dogodio se baš lijepi trenutak jer smo upoznali par dragih ljudi. Uglavnom, ti ljudi su veeeeliki fanovi Oasis-a pa ako i vi volite nama svima omiljeni bend posjetite ih na http://www.madferit.org

15 minuta kasnije na pozornicu su izletjeli Kaiser Chiefs, publika je već skoro bila puna i doživjeli smo po nama najbolji koncert dana. Kaiser Chiefs predvođeni sa nevjerojatno hiperaktivnim Rickyjem Wilsonom su totalno razvalili sve živo. Bilo je svega, skakanja u publiku, penjanja po konstrukciji pozornice, konstantnog zbornog pjevanja! Uglavnom, genijalno! Najbolji trenutak koncerta općenito je bio masovni sing-along na Ruby i Angry Mob. Nakon ovoga teško nam je bilo zamisliti nešto jednako dobro i baš smo komentirali kako je vrijedilo doći na RADAR samo zbog ovoga. Nakon toga, totalni antiklimaks. Već sam dva puta gledao Placebo i iako su mi ti koncerti bili skoro pa jednako bezvezni kao jučeranji, tada su mi bar nešto Placebo značili pa sam njihovo prenemaganje puno teže podnio. Danas sam valjda to prerastao pa smo većinu koncerta komentirali na koje je se sve načine Brian Molko kroz sve ove godine uspio požaliti! Ja mislim da ne postoji više rijeć u engleskom jeziku kojoj bi nam on mogao dočarati kolko je njemu teško a da je još nije iskoristio. Iako ni ne sumnjam da će on već nešto smisliti! Tako da sam jučer, iskreno da kažem, jedva izdržao Placebo. Al uglavnom, koncert je bio kao pravi Placebo koncert, svirali hitove i Meds totalno kvalitetno i dobro je to zvučalo ali publici se nisu cijeli koncert skoro ni obratili i izlgedali najzainteresanije na svijetu. Na kraju otišli bez da su rekli hvala...
Zanimljivo mi je da sam vidio da je Brian Molko izjavio da se raduje što će svirati u Zagrebu. Kako bi tek koncert izgleda da se ne raduje... Poslije toga pozornica se pretvorila u nešto potpuno drugo. Viseći futuristićki lusteri i florescentna svjetla najavili su zvijezde večeri - Queens Of The Stone Age! John Homme i njegova ekipa su doslovno uništili sve pred sobom i oduševili šarmom i plesom. Josh je čak prićao svakojake blesavosti na hrvatskom i baš ga je lijepo bilo vidjeti kako rastura na par metara ispred tebe. Svirala se također prava festivalska setlista pa smo tako nadoknadili sve ono što smo propustili sve ove godine. Nakon sat i pol vjerujem da nitko nije otišao kući nezadovoljan. Sve u svemu, unatoč jako slaboj posjećenosti (bilo je samo negdje 3000 ljudi) RADAR je stvarno ispao sasvim dobar festival. Nadam se da su organizatori nešto i zaradili pa da vidimo RADAR i dogodine u bar dvodnevnom izdanju. Do tada, pogledajte kako je to izgledalo na ovih par kratkih clipova:

Queens Of The Stone Age - No One Knows


Howling Bells

kris // 21/06/2007