Nakon što smo se pomirili s činjenicom da ćemo ovaj koncert morati odslušati i odgledati u zadimljenoj i zagušljivoj Tvornici, umjesto na prozračnim prostranstvima Šalate, došla je vijest da nas čeka stol na galeriji (Hvala Tamara i Danijela), što je ipak malo umanjilo tugu. Desetak minuta prije zakazanog početka koncerta pri ulasku u Tvornicu osjećali smo se ko da smo ušli u frižider, jer su očito klime bile gadno"nahajcane" da se sve to lijepo ohladi. Nije bilo ni previše ljudi unutra kad su točno u 20h BERDE BEND, nakon Pjer Žardinove najave, neočekivano zasvirale Mađarac. E sad, Berde Bend su bile tu jer je Krešo iz Slavonskog Broda, pa su oni isto, pa je on tamburaš itd itd… Enivej, oni su dobro došli da se ekipa dovuče izvana unutra i popuni dvoranu prije nego što je Krešina kćer Hana izašla na stejdž sa svojim bendom. Mlađahni dječaci i djevojke predstavili su se u dobrom svjetlu, no činjenica je da Hana ima predobar glas za svoj prateći bend i šteta bi bilo da ga ne uspije bolje iskoristiti. Kako je ta tinejdžerka prirodno i neusiljeno uspjela podići na noge ljude koji su godišta njenog oca, trebalo je samo vidjeti. Mišakovi HAKUNA MATATA bili su "domaći" bend te večeri, jer su uz nekoliko otpjevanih solo, bili i prateći bend Neni Belanu, Marini Perazić, Dadeku Bogoviću i Giletu. Lijepo se bilo prisjetiti se njihovih hitova Stojim na kantunu, Program tvog kompjutera, Sretno dijete ili Debela devojka. Branimir Bogunović - Pif, dao je svoj obol koncertu klasičnom Ples sablji, a nakon njega su Zoran Predin i njegovi LAČNI FRANZ otprašili par svojih novovalnih, koji i dan danas zvuče moćno i drugačije. Metessi sa svojim ZVIJEZDAMA proživljava novu mladost, a uz Mjesto pod suncem bilo je tu mjesta i za par Krešinih pjesama. Nakon njega, što zbog vrućine što zbog nekih drugih stvari, zacrnilo mi se pred očima i sljedećih pola sata nisam imao ni slike ni tona. Jednostavno blenk i ništa drugo!!! Crna rupa!!! Srećom došao sam k sebi taman kad se Rundek sa svojim mnogobrojnim pratećim bendom pojavio na stejdžu, a tada umalo da Jakša (ex-krankenHaus, JINX) nije sa svojim izdrkavanjem na saxu uništio Ja bi mogo da mogu. Ne kužim zbog čega svi saxofonisti imaju potrebu drkati po tim svojim saxofonima i dok treba i dok netreba… No dobro, uslijedila je Ena, pa Ljubav se ne trži i Apokalipso, a u međuvremenu smo se moja trudnica i ja spustili i još se do kraja oznojili s Rundekom. Uslijedili su Animatori potpomognuti drugim vokalima, od Hane, preko Bogovića, Predina i opet Rundeka, no više tri sata znojenja nebi podnio ni u sauni, a kamoli u Tvornici, stoga smo krenuli u noć, a mene su do spavanja prale Male curice.

Ne ulazeći u kvalitetu izvedbe nekih izvođača, ovo je bio lijepi skup na kojem je većina odala počast Kreši Blaževiću. Šteta zbog Šalate, al možda je i bolje bilo ovako. Intimnije, u svakom slučaju.

pedja // 21/06/2007

> vidi sve fotke // see all photos

PS: A sad o onoj crnoj rupi koja mi se dogodila. Ta crna rupa zvala se Aki Rahimovski sa svojim bendom, koji je tu došao promovirati svoje nove pjesme, koje su nešto najlošije, najbolesnije i najstrašnije što sam čuo u proteklih 30 godina i najveća zamjerka organizatoru je što su dopustili da im se ovako nešto dogodi, a siguran sam da moje mišljenje dijeli većina u publici koji su negodovanjem i ignoriranjem ispratili svaki Akijev zvuk…