Deveto izdanje Punk Rock Holiday festivala (5.- 9.8.2019.) u slovenskom Tolminu ponovno nas je ostavilo bez riječi! Od ranije poznata lokacija, kamp uz rijeku Soču, od ponedjeljka poslijepodne do petka ujutro bila nam je baza za ovogodišnji godišnji odmor. Nekima po prvi puta, nekima čak osmi puta. Zbog promjene posla, lani sam preskočio osmo izdanje pa je ove godine valjalo nastaviti tradiciju. S obzirom da su nedavno krenule objave kako bi se festivali na navedenoj lokaciji mogli održati još samo iduće godine (pričamo o PRH, Metaldays te Overjam festivalima koji se redaju u mjesec dana jedan za drugim), bila bi velika šteta ne iskoristiti priliku za vidjeti omiljene punk bendove, kampirati u prirodi, sresti poznata lica iz raznih kutaka svijeta te se barem jednom mamuran okupati u ledenoj Soči. Iskreno se nadam, kao i ostalih 5000 i više posjetitelja, da će slovenske vlasti biti pametnije i taj krak autoceste koji se spominje kao razlog selidbe festivala, graditi negdje drugdje, a ne uz samu rijeku Soču koja je dragulj samog Tolmina, gradića od 3000 ljudi. Nulti dan je odavno postao prvi službeni dan festivala tako da smo stigli u već popunjen kamp. Nije ni čudno, pošto je festival rasprodan godinu unaprijed. Odmah ću iskoristiti priliku i pohvaliti kompletnu organizaciju koja funkcionira kao po špagici. Od ljubaznog osoblja na svakom kutku, redarske službe, press centra te vrijednih volontera s kojima smo se imali prilike družiti. Što se kampa tiče, svaka pohvala za dostupnost pitke vode, tuševa i wc-a. Unos hrane i pića je i dalje dozvoljen u kamp što se svakako svima sviđa. Također, ponuda svega navedenoga unutar festivalskog prostora je šarolika tako da nitko nije zakinut.

Main stage ugostio je većinom standardna i poznata lica Tolminu. Nitko se tome nije bunio jer je uvijek dobra zabava vidjeti neki bend ponovno. Ove godine se nisam toliko zamarao praćenjem svih bendova te sam odlučio pogledati one koji su me baš zanimali.

Prvi upečatljivi nastup za mene imali su svakako Fakofbolan koji od "naših" bendova u Sloveniji imaju najveću podršku. Stari lisci iz Pule znaju dobro to iskoristiti pa su tako otprašili većinu stvari s "Jedinog dokaza" koji je po meni jedan od klasika punk scene u RH. Ostatak setliste činile su nikako lošije stvari s "Provincija uzvrača udarac" i nekoliko novih. Zapaljena je i pokoja baklja, pjevalo se u sav glas te se naslutilo da slijedi dobar provod.

Descendents su svakako best off prvog službenog dana jer vidjeti takve face da se zabavljaju unatoč jakom pljusku. Razdraganu publiku koju su prije toga dobrano zagrijali Useless ID te Good Riddance, nikako nije smetalo!
Pennywise su prvi koncert turneje održali baš u Tolminu tako da je svirka bila puno bolja i masnija od one prije dvije godine kad je Fletcher bio očito prepijan pa ni bend nije zvučao dobro. Best off setlista benda koji praši 31 godinu bez ikakvih kompromisa je uvijek dobro prihvaćena. Bilo je i vremena za obradu Bad Religiona na kojoj je gostovao, vidno raspoložen, Fat Mike, a poslastica večeri bila je neizostavna "Bro Hymn" na kojoj je Fat Mike svirao bas, a publika ponovno ispunila pozornicu. Spektakl! Sick of it all i Less than jake su samo digli razinu dobrog raspoloženja iste večeri. Ignite i dalje svoju ulogu headlinera drže svemoćnim stvarima s "Our darkest days". Na moju radost, ove godine su nastupili s dva gitarista i to uvelike održava kvalitetu svirke. Pogotovo jer gitarist Nik komunicira s publikom, održava atmosferu i bek vokalima izvlači Zolija koji očito više nije u formi s pjevanjem. Godine ili nešto drugo, ostavit ćemo za drugi put.
Beach stage je krenuo u utorak i moram napomenuti da su One Step Away na visokoj temperaturi oko 14h objasnili zakaj "V šumi drijeva falidu". Vidno raspoloženi Zoki peglao je bas kao da mu je zadnje u životu, Čoko i Bobo ubili gitare a Kuhar zatukao bubanj. Kvalitetno. Brzo. Melodično. Drago mi je da su momci nastupili na ovakvom festivalu a po odazivu i reakciji publike, imaju više nego prolaznu ocjenu kod susjeda. Upečatljivi su bili i Straightline, CF98, La Armada te Much The Same.

S obzirom da smo petak propustili, završit ću tekst nastupom NOFX-a u četvrtak jer oko njih su uvijek velike rasprave. Meni su bili standardni. Što više reći za ljude koji sviraju od 1983. i dalje se zabavljaju na svoj način? El Hefe je slavio rođendan, a Fat Mike nije spavao drugi dan zaredom (susretali smo ga po kampu). U jednom trenutku je iskomentirao i LGBT zastavu koju stalno imaju sa sobom na pozornici. Ispalo je da je to za njega hrvatska zastava. Zanima me reakcija dušebrižnika kod nas. Setlista je pomalo ličila i na setliste prijašnjih nastupa tako da bih izdvojio "I'm so sorry Tony", posvetu Tony Slyu iz No Use For A Name koja me baš pogodila u žicu i podsjetila na nedavno tragičnog preminulog Ivana Antolića iz benda Pičke Vrište. Možda nije prilika, svejedno ću posvetiti ovaj tekst i izvještaj našem Iveku jer je bio jedna od ovakvih duša koja je obožavala glazbu koja i dalje ujedinjuje ljude. Također, Tony mu je bio jedan od uzora. Počivaj u miru, stari! Meni samo preostaje da najavim deseto izdanje PRH-a 11.-14.8.2020 uz nadu da ne bude zadnje u dolini Soče. Vidimo se dogodine!

fichonm // 11/08/2019

> vidi sve fotke // see all photos