Prva večer Četvrtak, 24.05.2007.

Moj prvi susret sa izvođačima Seckou Keita quarteta i njihovom glazbom. Oduševio me zvuk kore! Instrument kojega svira sam Seckou Keita, ima zvuk lutnje, harfe, citre, toliko osjećajan i dirljiv. Melodija se preljevala u bezbroj osjećaja koji su prelazili od tuge, istrganosti, brige do radosti, čežnje, zanesenosti; sam Seckou Keita kaže da nema potrebe za prevođenjem tekstova, isključivo pjeva na svom materinjem jeziku, Mandinka, jer se kroz glazbu ogledava smisao o čemu pjesme govore, i zaista je bio pravu. Preko melodija sam osjetila dio tradicije te kulturu koju prenose ovi vrlo interesanti izvođači, a svojim već utabanim stazama u Hrvatskoj lako ostvaruju kontakt sa publikom, koja se oslobodila zategnutosti i istinski reagirala na svaku melodiju, te sudjelovala i u ponekim dijelovima, refrenima, vrlo zdušno i glasno. Tako da je užarena atmosfera koju su za sobom ostavili Kries, samo nastavljena. A dobro raspoloženi Mojmir i Krešo su se na bisu priključili ekipi, te je stvarno u Pauku bila ludnica!!! Svi na nogama, svi veseli, rasplesani. Kries - što reći za njihov nastup, nego da je opet bio nabijen energijom, žarom, snagom.. od samog Mojmira, do Kreše Oreškog, te ostalih članova, koji svaki puta daju 100% sebe, te tu energiju prenose na publiku, koja je totalno luda za njima! Ivo Letunić je bio opet na lijerici, iako je lani najavljen njegov odlazak, te su ovaj puta dvije gitare dale dodatan, jači, efekt svim pjesmama. Po završetku nastupa, morali su ponovno izaći, jer je skandiranje i povici: "Javore, javore!!!" bilo preglasno da bi samo tako "pobjegli" bez bisa. Zaista, preko njihovih pjesama, naša tradicija živi svojim stvarnim životom, te zapravo na taj način i opstaje u masi popularnih, estradnih zabavnjaka, koji nemaju kvalitetu, već samo dobro zapakiranu osnovnu melodiju uz neprobavljive tekstove. Pauk je gorio ove večeri, tresli su se stupovi, i od muzike i od 500-tinjak rasplesanih ljubitelja etna.

Druga večer Petak, 25.05.2007.

Nastup grupe Brina, koja se nazvala po svojoj pjevačici, Brini Vogelnik, potvrdio je da uz dobar glas kojim nas je Brina vodila kroz dijelova slovenske tradicije, potrebno imati i dobru glazbenu podlogu. Kako je sama violinistica Jelena, napomenula, oni izvode svoju vlastitu glazbu, a tradicijsku glazbu koriste kao "jetru" -tj. osnovu, temelj na kojoj grade. Publika pred kojom su započeli svoj nastup, mogla se izbrojati na prste obje ruke. No to ih nije pokolebalo da uživaju u muziciranju, te su kroz riječi jedne pjesme: "Bog nam da, Bog nam da svega obilja" ( u tom smislu ) svakako lijepo ocrtali duh, i tradicijski način mišljenja, gdje je bilo važno obilje, a uz životne nedaće čovjeku je potreban duhovni oslonac, te netko kome će slati svoje molitve, vapaje, i hvale. Violina, koja je prisutna u svim pjesmama, i daje nit vodilju, bas i harmonika, te gitara i udaraljke, oblikuju niti pjesme, koje Brina obogaćuje glasom, no nedostaje mi uz sve to nekako prepoznatljiv stil, jer stilove koje su isprepleli, nisu mi dali neku upečatljivu i za njih specifičnu sliku, koju bih povezala jedino sa njima. Nuru Kane i Bayefall Gnawa je svoj nastup započeo ulaskom kroz glavna vrata Pauka, te prve ritmove izveo u publici, ne na stageu. Te je svakako bilo ugodno vidjeti 200-tinjak ljudi koji su grupu dočekali pljeskom. Nuru Kane svira guimbri, marokanski trožičani bas, dok ostatak ekipe, svi obučeni u tradicionalnu odjeću, marokanske udaraljke, gitaru, te se svi vrlo dobro zabavljaju i plešu. Publika je zdušno reagirala na ritmične melodije, te je i ova večer prošla u vrlo dobrom feedbacku. A pogotovo kad su nekim dijelovima ritmovi na djembama te guimbri, bili toliko jaki da su me prošli trnci oduševljenja. Na bisu se ponovilo druženje prethodnog muzičara, Brine i Nuru Kane i Bayefall Gnawa, jer je Nuru bio oduševljen glasom Brine, te ju pozvao na bis. Improvizacija kojom su se nadopunjavali, Brina glasom, Nuru i Bayefalli muziciranjem, pokopala je sve moguće kulturne, etničke i ine granice, jer upravo u takvom nesputanom druženju ovaj projekt, Ethnoambient, je i težio. Na kraju mogu samo reći veliko BRAVO za sve ljude uključene u organizaciju ovogodišnjeg Ethnoambient Zagreb, jer su odličnom organizacijom, ne kašnjenjem te izborom mjesta održavanja, dali nam priliku uživati u različitim izvođačima i kulturama.

marietta // 29/05/2007