Prije mjesec dana mnogo je toga bilo drugačije, počevši od vremena koje je tek počelo pokazivati težnje prema stalnosti, preko onih svakodnevnih zaje....... sa faksom do stanovitog međukontinentalnog prijateljstva s članovima jednog mnogo većeg benda, a o kojem ste mogli čitati na ovim stranicama.
ORGINAL KOČANI ORKESTAR U PAUKU © maja
Ovih je dana vrijeme ustaljeno, ljudi polako skidaju komad po komad odjeće i tjelesa se otkrivaju upotpunjujući svoje hormonalne devijacije pripisive samo proljeću, fakultetske obaveze počinju se zanemarivati u svrhu izležavanja po Tomislavcu, a međukontnentalna prijateljstva postaju jedna od priča koje se pričaju kada kap više (bolje litra više) počne djelovati petkom naveče - njih uspješno zamjenjuju prolaznici koje otvorenog sca i uma primamo u odaje duše i pretvaramo u nove anegdote (koje to sada nisu, ali će postati, ta proljeće je varljivo). U čitavom hormonalno - urbano - proljetno revijalnom raspoloženju ipak ne blijedi taj sinestetski doživljaj koncerta prije točno mjeces dana. Kako smo tada sva svoja osjetila bile podredile romskom štihu (trenutno nam je uža specijalnost suvremena ozbiljna glazba - probećarile se, šta ćeš!), realni slijed događaja bio je Orginal Kočani Orkestar u Pauku i zaista nisu iznevjerili očekivanja (osim možda onom izvedbom graničnoturbofolkaške skladbice kojom su valjda htjeli ukazati na poznavanje naše "kulture". Ali nevermind!).
ORGINAL KOČANI ORKESTAR U PAUKU © maja
Koncert snimljen kamericom (da, da, sada imamo svu moguću tehniku, da nas samo vidite na Biennalima) pogledam katkad u krupnom planu svog domskog tv-a i uzbuđenje raste kao što rastu djeca, brzo i neravnomjerno. Zvuk toliko drugačiji od ostalih romskih bendova podigajo je sve u dvorani do krajnje granice izdržljivosti. Kada sam u trenutku u publici ugledala inače samozatajnog i pomalo ukočenog kolegu kako drma sve što se drmati da na zvuke tih Makedonaca, sve mi je bilo jasno (zahvalila sam mu na tom predivnom pogledu izvanrednim brzoguzom koji je znao cijeniti), rulja je poludjela. Na sceni smo gledali veoma uglađene (reklo bi se čak i jazzerskog stava) svirače, novost su bili bongosi koji nas podsjećaju na romsko porijeklo, a svirač istih je bio izvanredno talentiran što se u krupnom planu snimilo kamericom, pa su se tjelesa znojila i trošila kalorije kao da im je zadnje. Nema što, svirali su sa srcem i kvalitetno, vjerojatno potaknuti i publikom koja je pokazivala oduševljenje svakom novom stvari.
ORGINAL KOČANI ORKESTAR U PAUKU © maja
Teško je prikazati koliko je orginalanm taj koncert bio, pokazatelj je da se i nakon mjesec dana ljudi sjećaju euforije u kojoj su bili, zar ne?
Pozdrav, do čitanja!
ines v. // 28/04/2007