Iako je koncert u Lisinskom Balašević najavio više kao kazališnu predstavu, prava ludnica nastupila je nakon dva i pol sata kada je posve neočekivano na scenu stupio njegov tamburaški bend pojačan violinom, te u dodatnih 90 minuta rasplesao dvoranu u kojoj se niti nakon puna četiri sata programa nikome nije odlazilo kući.

A sve je počelo pričama iz Balaševićevog 'Kalendara djetinjstva' u kojima je duhovito i šarmantno prepričavao zgode sa svojim djedom, bakom, roditeljima i susjedima, da bi tek tu i tamo otpjevao pokoju pjesmu uz pratnju fantastičnog Aleksandra Dujina na klaviru. Mogli smo tako čuti kako zvuče 'Blues mutne vode', 'Jednom su sadili lipu, 'Olivera', 'Ćaletova' i ostale pjesme u drugačijim aranžmanima, ali s raspjevanom publikom kao ugodnim pjevačkim zborom što se naročito moglo čuti u 'Eleonori' (već me Dunav pretiče...). I tako je Balaševićeva 'storija' trajala oko dva i pol sata, a kad su mnogi očekivali kraj, na pozornici su se odnekud stvorili njegovi 'majstori žice' i počeo je 'pravi koncert' bez previše priče koji je na noge podigao sve koji su se te čarobne noći našli u Lisinskom. U silnoj euforiji, Balašević je nekoliko puta i prošao kroz publiku, te tradicionalno skupio na desetine plišanih zečeva od malih i velikih fanova.

'Ringišpil', 'Lepa protina kći', 'Sin jedinac', 'Kao rani mraz', 'Pred zadnji sneg' i 'Slovenska' bile su samo neke od pjesama u kojima je publika mogla uživati u završnom dijelu koncerta koji je novosadski kantautor ispunio toplinom i pozitivom, te po tko zna koji puta ganuo srca Zagrepčana koji ga vole slušati.

(Krešo Dolenc)

terapija // 12/12/2018