home > koncert > Emma Morton & The Graces @ Tvornica kulture, Zagreb, 28/11/2018

kontakt | search |

Emma Morton & The Graces @ Tvornica kulture, Zagreb, 28/11/2018

Emma Morton je cura iz Škotske koja zadnjih desetak godina živi život u Italiji. Tamo se i prijavila na X Factor, bio je to njen prvi izlet u "ozbiljne" glazbene vode. Nisam siguran koja je tamo završila, ali znam da je u međuvremenu prošla pokoja godina, obilježena njenim traganjem za senzibilitetom, izričajem, te dakako kolegama, s kojima bi bi mogla zakoračiti u nešto svoje, nešto dobro, nešto iskreno. Kad smo već kod iskrenosti, iskreno ću vam reći da mi se dok sam slušao taj njen album "Bitten By The Devil" i nije činilo da je to sve toliko iskreno. Računao sam da bi moglo riječ biti o nekoj maloj pozerici s TV-a koja je eto odlučila biti strašno posebna jer se fura na soul, blues, retro spiku. Ono, Nera Stipičević style. Ipak, nešto me privuklo. Mislim, muzika je svakako dobra, dosta dobra. To je bilo dovoljno da se ode provjeriti. Presretan sam što jesam, bio je ovo jedan od najboljih koncerata u zadnje vrijeme, iskreno vam kažem.
[ emma morton & the graces ]

emma morton & the graces   © tetka

[ emma morton & the graces ]

emma morton & the graces   © tetka

Postoji mogućnost da ću zabrazditi u tešku patetiku sad kad krenem pojašnjavati odnos koji je Emma (praćena dvojicom ljudi Talijana na gitari i bubnjevima oplemenjenim raznim pizdarijicama, zovu se The Graces) uspostavila s nama te večeri. Ali jebe mi se. Znači dala nam je srce na dlanu. Sve što nam je imala za reći nam je rekla, i više od toga, možda. Uvukla nam se pod kožu, uzrokovala vatromet emocija, u potpunosti nas obuzela svojom neposrednošću, osebujnošću i gorućom ljudskošću. Ono, gledaš nekog pred sobom, i osjećaš ga, vidiš da je to čovjek. Meni kao nekakvom latentnom solipsistu je to naročito zanimljivo, jer za nju bogami jesam totalno u stanju povjerovati da sad tamo negdje u Gornjem Milanovcu, ili gdje god da ih je već put nanio, grize nokte i sjedi na WC školjci jer ne može spavati. Ako itko sto posto postoji, to je Emma Morton. Bila je tamo, naša džepna tomboy asistentica-psihijatrica-pacijentica-zajebantica. Bila je tamo, s ciljem da nas navede da ju osjetimo, da ju proživimo. Reći da je taj cilj ostvarila bi bilo nedostatno. Dok ju čovjek gleda kako pleše tamo negdje tri metra ispred pozornice i prodornim glasom i lutajućim pogledom ruši prepreke do nas, dođe mu da ju zagrli i sakrije negdje i vodi kući, pa ju obasipa ljubavlju, pažnjom i srećom dok ne krepa. Joj. Iznimno sam nezaljubljiv tip, ali izgleda da sam se u ovu curu stvarno malo zaljubio.
[ emma morton & the graces ]

emma morton & the graces   © tetka

Nego, izdali su taj album nedavno, debitantski u ovoj formaciji. Na njemu ima devet pjesama, i dakako da su nam ih sve odsvirali. Ne samo nama, nego i narodu u Poreču, Pazinu, Šibeniku i Sisku u danima prije i poslije ovog, što je jedna poprilično jebena turneja po državici nam. Neloša spika s Porečom i Pazinom, dosta su rijetki petki kad netko tamo zaluta, čini mi se. RockSvirke se zove agencija koja ima talent za ugovoriti takvu turu, kapa dolje. Samo, moram priznati da mi se čini da za te gigove u organizaciji RockSvirki Tvornica malo kiksa s marketingom, za ovaj koncert je naprimjer malo tko znao. Da nije bilo Martine koja je pozvala sve koje poznaje, vjerojatno bi nas bilo tamo sedmero. Ovako nas se skupilo četrdesetak. Što je u biti povijesno gledano (iako mi se čini da se ove jeseni iznenađujuće često zalomi takav prosjek, Elsiane i Punkreas su još neki primjeri) ipak dosta ispod razine koju bi Tvornica morala nekako po defaultu privući za bend njihove reputacije. Koja, jel', nije za baciti, čini se da im je imao nekog odjeka taj album. A kako i ne bi, kad je prilično jeben.
[ emma morton & the graces ]

emma morton & the graces   © tetka

Obilježen je, a jasno je da je to i općenito ono što Emmu obilježava kao osobu, traganjima, propitkivanjima, nesigurnostima i borbama, bilo s demonima prošlosti, bilo s izazovima budućnosti. Čišćenjem. Vječitim pokušajima za dostizanjem onog nekog stadija kad stvari nisu tako prokleto krhke i klimave. Uživo je to još tisuću puta očitije, cura definitivno koncertu pristupa kao svojevrsnoj psihoterapiji. Kolektivnoj. Ona treba nas da ju saslušamo i prihvatimo, a mi trebamo nju da nas podsjeti da smo svi tek mali sjebani ljudi koji vode neke svoje male sjebane živote, ali da je to možda ipak u biti sasvim OK. Mislim, nisam siguran da je to bila poanta, ali tako sam ja shvatio. Priznala nam je naravno da i inače redovno pohađa terapiju (.net, op.a.), baš kao što nam je priznala i da je X Factor bio sranje, i da je odjeću kupila u Šibeniku za samo 40 kuna, i da ju je neki zli deda napastvovao kao malu, i da jedva čeka da joj se kćerka pridruži na turneji, i da se osjeća zakurac jer je prije par dana prestala pušiti travu, i da joj je otac alkoholičar, majka na antidepresivima, a brat na heroinu, i još tisuću stvari za koje mi jadni nismo uopće imali pojma koliko ih trebamo i želimo znati. Naravno da je usput dosta detaljno obrazložila i cijelu povijest benda. Koji vrlo vješto i s pravom dozom (ne)nametljivosti šara kroz jazz, blues, folk, soul i roots-rock obrasce, ostavljajući uvijek dovoljno prostora Emminom sjajnom glasu da ukrade show. Na momente to sve skupa zvuči kao Amy Winehouse ("Why Fall"), na momente kao My Baby ("Scozia"), na dosta momenata kao Bob Dylan (doslovno, svirali su ako se dobro sjećam tri njegove stvari), ali i dalje sasvim dovoljno kao Emma Morton & The Graces da smo apsolutno svi bili apsolutno zadovoljni. Čak bih se drznuo ovoga puta reći i "oduševljeni". Dokaz koliko nas je kupila i pridobila je bio moment kad smo zamoljeni da pjevamo back vokale na "Dirty John" (to je ta stvar o odvratnom djedici), koji su se imali provlačiti kroz cijelu pjesmu non-stop. Uradili smo to zdušno i jebeno svi odreda (čini mi se da je čak i vaša poslovično pjevanju nesklona fotografkinja pustila malo glasića), na način koji je ona okarakterizirala kao "best audience participation ever, you win the prize", što dakako ne bismo popušili da joj dotad već nismo jeli iz ruke neko vrijeme. Kad sam je upitao koja je nagrada, ona veli da je to njen skori povratak u Zagreb. Može.
[ emma morton & the graces ]

emma morton & the graces   © tetka

[ emma morton & the graces ]

emma morton & the graces   © tetka

Samo me jedna stvar malo kopka u cijeloj toj priči. Dakle, ovo je onaj tip giga kad iziđeš iz kluba s dojmom da se dogodila neka posebna kemija, i da je baš sve kliknulo, i da se takvo što sigurno neće tako skoro zbiti. I fino ti bude jako zbog toga, utvaraš si da si bio dio nečeg posebnog. Samo, sad s malim vremenskim odmakom, čini se sasvim mogućim da je to samo Emma Morton bila Emma Morton, i da ona u biti umije istu takvu ljubav i empatiju i pažnju privući kamo god došla, pa čak i među ozloglašeno hladnokrvnom publikom u Jagodini (ipak nije Milanovac, provjerio sam). Tu ja i dalje nisam siguran jesam li sretan zbog nje i ponosan na nju, ili ju zbog toga smatram varalicom i ljubomoran sam. Jer eto sad svi tamo neki drugi ljudi se grle s njom nakon svirke, dok ja tu sjedim solo u sobi i žbuka sa zida mi pada po glavi.

ujak stanley // 02/12/2018

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Jeremiah's @ Kset, 13/12/2018

Jeremiah's @ Kset, 13/12/2018

| 16/12/2018 | jan vržina |

>> opširnije


cover: Postmodern Jukebox @ Tvornica Kulture, 11/12/2018

Postmodern Jukebox @ Tvornica Kulture, 11/12/2018

| 14/12/2018 | jan vržina |

>> opširnije


cover: Clutch, The Picturebooks, The Inspector Cluzo @ Tvornica Kulture, 09/12/2018

Clutch, The Picturebooks, The Inspector Cluzo @ Tvornica Kulture, 09/12/2018

| 13/12/2018 | jan vržina |

>> opširnije


cover: Chui @ Sax, Zagreb, 08/12/2018

Chui @ Sax, Zagreb, 08/12/2018

| 12/12/2018 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Đorđe Balašević @ Lisinski, 11/12/2018

Đorđe Balašević @ Lisinski, 11/12/2018

| 12/12/2018 | terapija |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*