home > koncert > Ferragosto Jam 11 @ Orahovačko jezero, 01-05/08/2018

kontakt | search |

Ferragosto Jam 11 @ Orahovačko jezero, 01-05/08/2018

Nakon (ili prije) višetjednih smucanja po morima, opet je nadošao trenutak kada horde mladih entuzijasta okupiraju Orahovačko jezero u želji da prisustvuju onome što se kroz godine prometnulo u jedno od masovnijih ljetnih druženja u državi - Ferragosto Jam. I to jedanaesti. Kako sam spletom okolnosti, nakon godina redovnog pohođenja, prethodna dva izdanja propustio, moram priznati da sam se ovom baš ono od srca radovao. Ne samo stoga što je lineup bio apsolutno prepun vrhunskim imenima, nego i u vrlo lijepom sjećanju nosim sve one pomaknute festivalske dementne čarolije koje mi je ovaj festival, možda i više nego iti jedan drugi ikad, u životu ponudio. Ove je godine, ako se ne varam po prvi puta, raspored koncipiran tako da se sviralo puna 4 dana, što bi u prijevodu značilo da je program krenuo već u srijedu.

Ja sam trčao na vlak kao sumanut, i ulovio ga u zadnji čas, trebao mi je cijeli dan da se oporavim od tog dugog i baš ono sjebanog sprinta za vrijeme kojeg sam pobrao četiri moždana. Kako se inače u slobodno vrijeme strašno grozim bavljenja sportom (osim vožnje bicikla koja je tu isključivo iz praktičnih a nimalo iz sportskih razloga), tako mi je tijelo dojavilo da stvar treba hitno anulirati unošenjem ozbiljnije količine alkohola. Jedan od razloga zašto je Ferragosto divan festival je taj što se smatra potpuno prihvatljivim, čak dapače i poželjnim, da navečer kružiš oko jezera s čašicom i pitaš drage građanine da ti štogod uliju. Rijetki odbiju, mnogi te čak i pohvale i onako malo uštinu za obraščić. Tom sam se spomenutom aktivnošću, dodatno osokoljen činjenicom da je koncerata malo i da počinju relativno kasno, prvog dana bavio ponajviše (između redaka jamačno iščitavate da sam klošar koji se osim za džaba upada grebe i za džaba cugu, a nije mu strano ni po kampu ispitivati ima li tko malo kruha), pa je to rezultiralo unošenjem, a radi se ovdje o procjeni koja je, koliko god bila okvirna, svejedno istovremeno i točna, petnaestak različitih vrsta alkohola. Tako da sam, budala, porpilično brzo klonuo, ali reći ću vam čega se sjećam.

Hladno pivo je sviralo svoju old school setlistu. Ljudi tad još nije bilo onoliko koliko smo na Ferragostu navikli, ali to i nije bilo toliko čudno, jer bila je srijeda. Bend nešto rasklimaniji nego što bi se od njih očekivalo (što su u nekom momentu i sami priznali), ali atmosfera naravno vrlo dobra, čisto zbog emocije koju pjesme s tih albuma po defaultu bude u ljudima. Točka 2. - bilo kuda, Krankšvester svuda. Sve je teže pobjeći od tih napornih edgelordova, pretplaćeni su na svaki fest ljetos. Neka se drugi raduju, ja i drugarica u to vrijeme bili na groblju i navodno pili parfeme. Hladno pivo greatest hits selekcija urodila plodom, bend u punoj formi, a ljudi još puno više spremni na interakciju i zajebanciju nego u prvoj turi. Neke od svojih greatest hitsova oni u biti uživo i ne sviraju već godinama, tako da je to isto dobrodošlo osvježenje. Svjesni su da im je kreativni zamah realno posustao, pa su odlučili malo ovako isfurati spiku koja publici pruža točno sve ono što ona i želi. Jebiga, tako to ide nakon 30 godina, nije za zamjeriti. Večer je dokusurio DJ Kneža sa svojim klasičnim Balkan Rock rasturačina setom za djecu, mlade, starije mlade, mlađe stare i stare.

E, u četvrtak mi se taman brčkali u jezeru, kad ono kaže netko "Jao, nešto se tamo mrači nebo". Deset minuta poslije, ljosnulo je. Onako propisno, debelo. Neki su spas potražili pod nadstrešnicama kafića, neki u jezeru, a svi su oni zajedno kasnije naricali zbog poradi promočenih šatora i stvari u njima. Evo ja sad sjedim i pišem ovo a i dalje mi ove čarape koje imam na nogama malo daju po to buđavoj vlazi. To je laž i šala, ne nosim čarape. Al' promočilo nam stvarno jest sve, odvratno je bilo. A i ispred stejdža je bilo jedno Orahovačko jezero jr., pa je bager cijelo popodne nasipao šljunak i komade kamenja koji su preveliki da bi šljunkom nazivani biti mogli. Sve ju to onda kasnilo, pa je Sfumato otkazan, a Rens Argoa i Killed a Fox su pružili nastupe pred omanjim brojem ljudi među kojima vašeg reportera koji se još uvijek bavio pokušajima sanacije (strašno mi je žao što nemam sliku onoga što smo zvali našim šatorom da ju tu umetnem pa da vam bude jasnije) bilo nije. Šank je označio prvo pravo grupiranje i komešanje tog dana. Toliko smo bili uzbuđeni što ih vidimo da smo im i prije nego što su počeli mi već na sav glas pjevali "Crni oblak", pa je baš sve mirisalo na jednu dobru staru šankersku rasturačinu. Transparenti "DINKO, OŽENI ME", i tako to, bili smo našpanani. I krenulo je bogami sve u najboljem redu, ali je doskora postalo jasno da nekaj ne štima. Mrva je tu i tamo malo zateturao, pa onda tu i tamo malo zaboravio nešto odsvirati, pa nam tu i tamo nešto neartikulirano pokušao objasniti u mikrofon, i tako sve dok nije počeo padati po stejdžu i rušiti pojačala. Nije išlo dalje, pa ga je uklonilo s pozornice i pustilo da se negdje drugdje sruši, a ostatak benda je odrokao još koju stvar u "Disciplina kičme" formaciji. Onda su i oni polako počeli odustajati, na kraju je Rakić ostao sam, pa smo pjevali s njim kratko a capella, i doviđorno. Razočaranje takvim raspletom je bilo više nego prisutno, ali jebiga - svakom se dogodi, rokenrol je to. Kad kažem "svakom", tu ne mislim na Jinxe (bar ne u ovoj fazi otkad ja znam za sebe), oni su utjelovljenje profesionalizma po tom pitanju, iako basista Cvancija osim na koncertima viđam jedino u birtiji. Najmasovniji i najemotivniji koncert na festivalu dotad, opet su u opasnoj i jakoj konkurenciji odnijeli pobjedu. Mislim da je Jinxima možda vrijeme za jedan album na engleskom, jer na događajima poput InMusica ili ovog Ferragosta dokazuju da su bend za najveće stvari, i da im ne bi bio najmanji problem izdominirati ni na Coachelli. Hvala im što traju toliko dugo i toliko dobro, hvala. Zabranjeno pušenje je recimo nakon toga imalo dosta prosječan nastup, naelektriziranost zraka je splasnula i upalo se u lagani zamor. Njihova je setlista uvijek ista i uvijek puna uboda - nekad sjedne, nekad ne. Te večeri nije. O fenomenu trap glazbe i njegovim lučonošama u nas svakako mislim sve najgore, tako da bih iskoristio ovu priliku samo da vas obavijestim da je, eto, večer svojim nastupom okončao High5.

Sutradan je upogonjen bio i Ištekani stejdž, i stvarno je nas 5-6 bilo krenulo oko 2 i 30 da čujemo čega tamo ima. Putem srećemo Helenu koja nas obavještava da ove godine radi na festivalu, i da gore nemamo još što tražiti, jerbo su još uvijek tonske, a svirke kreću tek oko 5-6. I što ćeš, mi sjeli u parkić, cirkali pivice i pišali ležećki. Ispostavilo se kasnije da nas je Helena grubo namagarčila, te da su svirke stvarno počele u 2 i 30, po planu i programu. Jebat ga.

Tyger Lamb je kao trebao svirati na glavnom stejdžu prvi, ali ja bih se zakleo da nisu. Ako jesu, trajalo je 6 minuta. Paul the Walrus su zato recimo svirali, i uradili su to skroz simpatično. 60's pop rock prozračnih i jednostavnih melodija, s daškom rockabillyja i Beatlesa, totalno ugodno iznenađenje, baš su lijepo sjeli nama koji smo ih čuli, a to je nas dvadesetoro. Za Svemirka vrijedi isto što i za Krankšvester, nema gdje ih nema. Samo bogami ove skoro da ću još i zavoljeti ako ovako nastave. Opet dobar nastup, opet fina čagica, klavijaturist je svakako moj osobni favorit. Prema She Loves Pablu su ljudi bili još blagonakloniji, a onda je došao Rundek s ekipom i pomeo. Često je zadnjih godina u trio varijanti znalo biti podbačaja kad bi se radilo o ovakvim velikim pozornicama, i zato me raduje da je opet okupio pravi bend, pa sad više neće biti žamora i padova koncentracije, nego će se i oni u zadnjim redovima napinjati da čuju, vide i pjevaju. Točno je tako bilo i ovom prilikom, svakako jedan od vrhunaca festivala. Bolesna braća s bendom koji praši opaki crossover su isto odradila svoje kako spada, podsjetila na svoje najbolje dane. Koji su sad već realno dosta davno bili, a od novog materijala već dugo dugo ništa. Taman dok sam o tome razmišljao po povratku (a išlo se autom, hvala Kneža) eto ti intervjua s Dooksom na radiju gdje kaže kako im se sviđa taj trap koji klinci rade, i da ga misle inkorporirati i oni na novom albumu na kojem se upravo radi. Sranje. Mašinko se propustio nauštrb Chuia koji je održao još jednu lekciju iz muziciranja na Dobro jutro stejdžu s druge strane jezera. Tamo su inače većinom po običaju bili DJ-i koji su drmali elektroniku do jutarnjih sati. Iako i Chui okvirno može ući u kategoriju elektronske glazbe, ono što oni rade sa svojim glazbalima vrijedi više nego svi DJ-i ovog svijeta zajedno, hvala. Moguće da sam nešto zajebao po pitanju točnog redoslijeda, ali mislim da smo onda nakon toga laganini šetali nazad na TBF na glavnu pozornicu. Dada, tako je. Njima kao da se nakon perioda u kojem je bilo jasno da im se više baš i ne da toliko to sve skupa polako vraća mojo, tako da je to i ovdje zazvučalo sasvim solidno, iako i dalje daleko od onog spektakla kakvog su bili u stanju upriličiti prije 8-10 godina. Ljudi je na svemu ovome navedenome naravno bilo podosta, ali bogami ipak manje nego nekih prijašnjih godina. Kad se sjetim recimo svirke S.A.R.S.-a tamo neke 2014. Ili 2015., onda je to definitivno dosta manje. Nadam se samo da je organizator ipak (unatoč cijeni karte koja je gotovo pa disproporcionalno jeftina u odnosu na snagu lineupa) uspješno zatvorio financijsku konstrukciju, pa da će i nadolazeća izdanja biti ovako jaka muzikom.

Zadnjeg se dana uspjelo na Ištekanom uloviti legendu Zdenku Kovačićek koja očigledno ne planira posustati sa svojim šarmom stare dive, pa nas je tako lako pridobila, i Stokinu monodramu "Stara škola kreka - Iz tame u svjetlo". Svi smo tu njegovu priču s drogom i bogom čuli već, ali to ne mijenja na činjenici da je, ovako ogoljena i iskrena, bila vrlo dirljiva i potresna, baš kao i zanimljiva i zabavna. Ja malo zasuzio. Svakako preporučam. Glavnog smo se stejdža dokopali taman za nastup Sassje. To je žena koju kući iz nekog razloga ne slušam, ali na koncertima uvijek bued genijalno. Ne samo što nas je osvojila svojim plesnim ritmovima i istinitim i efektnim versovima, već je još jednom demonstrirala kako je totano nepatvorena carica, jednostavno osoba koja zrači nekom najljudskijom i najprizemljenijom mogućom vibrom, simpatična u tri pičke materine. Nakon nje je Gužva u 16-ercu još mao omasovila stvari i pružila nužnu dozu punka u večeri, a Pipsi su po običaju izdominirali. Imam dojam da sam svaki tjedan na njihovom koncertu (vidimo se za 3 dana na tvrđavi u Šibeniku?), ali bogami i dalje uvijek urade da se ježim i režim. Ljubavi nikad dosta, pa samim time ni Pipsa. Svakako nastup večeri. Ulovilo se nešto sitno Tram 11-a koji su bili vrlo zadovoljni prijemom, a onda se jurilo na Stoku na sporednu pozornicu. To je recimo jedina zamjerka organizacijskom dijelu, nije baš to dvoje trebalo biti istovremeno. Sve u svemu, Stoka razočarao - nastup mu je trajao 20ak minuta. Taman smo se zagrijali, kad eto ti njega sa spikom da nema više instrumentala i da nas prepušta DJ-ici. Pa jebem mu sve. Let 3 sam pratio iz hammocka koji je bio postavljen taman iznad "rupe" za koncerte, i unatoč tome što su meni davno dosadili, mora se priznati da ekipa i dalje otkida na njih. Imali su najluđu publiku te večeri, gorjelo je sve. Bad Copy i dalje ide po svijetu bez Wikluha, ali ga na određenim dijelovima imaju nasnimljenog, ali Timbe svejedno u tim trenutcima otvara usta u prazno u mikrofon, držeći nas valjda idiotima. Osim toga su super sjeli, čak malo i neočekivano uspješan koncert imali uzmemo li u obzir da je već bilo 4 ujutro i da su ljudi u rupi bili isprepeglani od 4-dnevnog derneka zvanog Ferragosto.

Daklem, bilo je lijepo i fino i dobro i drago. Odakle bi li mi bilo pravo da ne ustvrdim da se, Ferragosto, vidimo nagodinu sto posto.

ujak stanley // 07/08/2018

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Tragedy, Pakt, Ponor, Petnaesti Čeh @ Močvara, Zagreb 17/09/2018

Tragedy, Pakt, Ponor, Petnaesti Čeh @ Močvara, Zagreb 17/09/2018

| 19/09/2018 | lejapeja |

>> opširnije


cover: JEBOTON ANSAMBL @ KSET, 07/09/2018

JEBOTON ANSAMBL @ KSET, 07/09/2018

| 10/09/2018 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: A PLACE TO BURY STRANGERS + NUMB.ER @ Močvara, Zagreb, 08/09/2018

A PLACE TO BURY STRANGERS + NUMB.ER @ Močvara, Zagreb, 08/09/2018

| 10/09/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Calexico @ Ex Port Delta RI 13.08.2018.

Calexico @ Ex Port Delta RI 13.08.2018.

| 22/08/2018 | terapija |

>> opširnije


cover: Gitarijada u Velikom Gradištu, 3. i 4. VIII 2018

Gitarijada u Velikom Gradištu, 3. i 4. VIII 2018

| 18/08/2018 | milan b. popović |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*