U posljednje sam vrijeme posjetila toliko koncerata romskih bandova da ni sam nisam sigurna razlikujem li izvedbe svih njih, ali kada se govori o Fanfarama, nikako nije moguće zamijeniti njihov zvuk s nekim drugim...
Fanfare Ciocarlia © maja
Koncert u Aquarisusu ponovno je pokazao tko su najbolji i najbrži izvođači u ovom dijelu glazbenog izričaja pa se čitav klub ponovno pretvorio u val divlje energije koja je obuzimala svakog pojedinačno. Priprema za koncert bila je, naravno, na razini, pa smo na koncert stigle s velikom pratnjom koja se na kraju pokazala izvrsnom. Naime, neki su dolazili iz drugih gradova kako bi vidjeli i čuli najbolji romski puhački sastav i zaista su bili oduševljeni svirkom. Čitajući kritike koncerta na drugim stranicama, shvatila sam kako doživljaji zaista ovise o poziciji u klubu, pratnji, volji i mnogim drugim stvarima, a nama je očito sve svaki put na volju pa se nekada čini kako nismo objektivne. Da, sve smo te skladbe već čuli i nije bilo mnogo novoga. Da, koncert je trajao bijednih sat i pol vremena i publika se strašno razočarala time. Ali, ukoliko ste zaista ljubitelj ove vrste glazbe, petnaest minuta bilo bi dovoljno da zaboravite sve brige, prepustite se potpunoj tjelesnoj i duhovnoj ekstazi. Stvari koje su svirali bile su većinom s albuma Gili Garabdi, među kojima ću istaknuti samo Alili, a ostale neću nabrajati jer smatram kako vam to nikako ne pomaže, a i nikada nisam bila ljubitelj tih stručnih recenzija u kojima se navode, sve redom, pjesme i albumi i bla, bla, bla, a iskreno - ni ne sjećam se svih skladbi s koncerata, što zbog prejakog doživljaja, što zbog razine alkohola u krvi.
Fanfare Ciocarlia © maja
Naravno, ne mogu zaobići činjenicu da su reporterke Terapije ponovno bile veoma vesele i pristupačne pa postoje i fotozapisi na stranicama Aquarius kluba koje svjedoče o tome (ona dvojica koja prelaze granice rodno - spolnog dio su naše ekipe). Naime, većina je kamera zbog izvrsnog mrdoguza i vesele neposrednosti bila uperena u nas pa se sada već osjećamo kao prave zvijezde. Na kraju smo malo popričale s Fanfaricama, popile gutljajić prave domaće rakije iz Rumunjske s njima i pozdravile ih na putu do hotela u kojem su proveli noć i sutrašnji dan. Kako oni kažu, a možda će vam to biti opravdanje za kratkoću koncerta, već su stari i ne mogu više svirati kao nekada, ali im je publika bila sjajna. Uskoro nas čeka još jedan sličan koncert i nadamo se da ćemo svoje veselje i dobru volju podijeliti sa svima vama koji volite romsku muziku, uživo, u Pauku.
Fanfare Ciocarlia © maja
ines v. // 26/03/2007
> vidi sve fotke // see all photos