home > koncert > Bitipatibi, NO!Mozzart @ Tvornica kulture, Zagreb, 20/01/2018

kontakt | search |

Bitipatibi, NO!Mozzart @ Tvornica kulture, Zagreb, 20/01/2018

Strašno je čudan neki dan bio u subotu. I grad je bio čudan. Kao grad duhova. Stvarno sam u nekom trenutku pomislio da ili je negdje procurilo nešto radiokativno pa se ne preporuča izlazak iz kuća, ili sam ja skroz otišao na kvasinu. Na Trgu ni čovjeka, na Tkalčićevoj, Opatovini i Radićevoj ni psa. Birtije sve zjape prazne, a čak je i rukometna repka igrala. Pričam o iznadprosječno toploj suboti u 7 navečer, samo da podsjetim. Skroz čudna neka shema, cura u kladionici se isto složila da joj nije jasno što se to događa. I ništa, odem na koncert kasnije, kad tamo isto sve nešto čudno.
[ NO!Mozzart ]

NO!Mozzart   © Zoe Šarlija

[ publika ]

publika   © Zoe Šarlija

[ NO!Mozzart ]

NO!Mozzart   © Zoe Šarlija

Trebalo je početi u 21.30. Ja sam ušao u 21.35, a kad ono unutra četvero ljudi u klubu se nešto prešetava lagano, sva svjetla upaljena, i ležerno tonska traje. Koeficijent čudnosti raste ako znamo da je riječ o Tvornici koja nas nije navikla na neka naročita kašnjenja. Mislim ajde de, kužim još da gig kasni, ali zašto nema nikoga nigdje pobogu??? To je recimo jedna od stvari koje me i inače (i u malo normalnijim danima) znaju raspizditi, kako se svi osim mene uvijek na koncertu pojave taman kad kreće, majku im jebem. Ja ako zakasnim pola sata u odnosu na ono što je bilo najavljeno, znam da sam propustio predgrupu, amen. Ali kad god dođem na vrijeme, ispadnem teška budala, jer odjednom kao da nikom nije bilo ni na kraj pameti da gig fakat tad krene, pa onda kljucam sat vremena, i eto taman oh-joj kakve li slučajnosti čudna li čuda svi su sad tu upali ležerno i vedro i evo kreće koncert. Uff. Ništa, poluizbezumljeno sam naručio pivo, sjeo na pod, i pustio da se stvari razvijaju svojim tokom.
[ NO!Mozzart ]

NO!Mozzart   © Zoe Šarlija

[ NO!Mozzart ]

NO!Mozzart   © Zoe Šarlija

U takvom nekom skroz zbunjenom điru (dobro, ajde, lažem, pojavila se u međuvremenu vaša ovlaštena fotografkinja koja je izgledala i ponašala se relativno normalno, pa me to mrvu pribralo) sam napokon i dočekao nastup NO!Mozzarta. On je počeo tako što je završila tonska i onda su rekli "Bok, mi smo NO!Mozzart i počet ćemo svirat' za 3 minute", pa su sišli. Što da vam kažem, nisu me se dojmili. Dodani su bili tog dana, tek pokoji sat prije koncerta, i predstavili su nam se u akustično-eksperimentalnoj trio varijanti. Glazbu im je teško smjestiti u neke žanrovske odrednice, vrludaju kroz sve i svašta. Neupitno je da su skroz zanimljivi, i da je uvijek pohvalno kad netko pomiče granice i radi nešto za što ne možeš baš na prvu reći da te podsjeća na išta što si dosad čuo. Dakle, uopće nije u tome problem, dapače. Problem je u meni, ja mislim. Nisam bio spreman slušati ih, nisam se mogao koncentrirati, bježali su mi i frustrirali me. Zvučali su mi kao neka pozadinska jam seansa u kojoj ja nemam što tražiti, već bi prikladnije bilo da ju ne doživljavam. Eto, iskreno. Da se ipak nisu previše prometnuli i nametnuli ni drugima dokazuje činjenica da je i u momentima kad se već ljudi skupilo dosta i dalje rupa u prvim redovima bila nevjerojatno velika, valjda 20 kvadrata praznine. Svi su se natiskali iza oko šanka i tonca. Pjevača i gitarista Zokija inače znamo iz Pars Petrose i Tannu Tuwe, a svatko tko je ikada otvorio Terapiju.net znade da se Horvi kune u Tannu Tuwu (baš kao i u NO!Mozzart), tako da sad nakon ovog izvještaja imam razloga očekivati neki prijeteći mail. Ma ne, stvarno uopće nisam mjerodavan da ovaj njihov kratak set sudim, mogu samo nabaciti obećanje da ću ih jednom prilikom otići pogledati i poslušati kako spada, pa onda možda izvjestim nešto suvislo, a ne ovakve splačine. Al' da su prošli poprilično nezapaženo, to stoji, eto.
[ NO!Mozzart ]

NO!Mozzart   © Zoe Šarlija

[ NO!Mozzart ]

NO!Mozzart   © Zoe Šarlija

Nije dugo trebalo Bitipatibiju da zauzme pozornicu. Klub se dotad već skroz napunio. Iskreno, čak sam se možda malo nadao i (pregrađenom) velikom pogonu bio. Jer ono, bili su već nekoliko puta tu, a u svom prvom posjetu Tvornici prije dvije godine su toliko rasprodali mali pogon da je morao biti urađen dodatni koncert u Attacku za sve one koji popušiše upad tad. I ono najvažnije - valjaju, zaslužuju doseći taj milestone u karijeri zvan velika Tvornica. No, tome sam se nadao prije nego što sam osvijestio da je te večeri 95 posto sugrađana odlučilo bojkotirati život, tako da ovih 250 ljudi što se tu ove večeri skupilo po mojim proračunima vrijedi otprilike kao da ih je bilo oko 4 tisuće na bilo koji drugi dan.
[ Bitipatibi ]

Bitipatibi   © Zoe Šarlija

[ Bitipatibi ]

Bitipatibi   © Zoe Šarlija

[ Bitipatibi ]

Bitipatibi   © Zoe Šarlija

Tko ne vidi najbolje, a stajao je u stražnjim redovima, taj možda do dan-danas misli da je Bitipatibi svirao bez bubnjara, toliko su ga efikasno sakrili u kut pozornice. Tamo u toj mutnoj samozatajnoj pozadini društvo su mu pravili i gitarist i basist. Moram priznati da mi nitko od tih ljudi nije izgledao kao netko od onih ljudi koji su bili u bendu u svibnju kad se sviralo u Močvari, ali može biti da se varam. Jer velim vam, toj trojici je (tko god da oni bili), poput nekim zagonetnim tipovima u noir filmovima, cilj čim se manje isticati. Uz Unu za kormilom, bio je tu večeras i jedan tip koji se bogme i te kako isticao. Dušan Petrović (Plejboj, Goribor, Darkwood Dub…) na saksofonu je u pjesme ove večeri upuhao toliko nečeg predivnog da su zvučale na momente gotovo pa nerealno dobro. Sa saksofonom i inače ne možete pogriješiti, ali malo kojem bendu tako dobro pristaje kao Bitipatibiju. Njihove pjesme ipak gdjekad imaju tendenciju postati slične jedna drugoj i uspavati nas pritom malo. Što samo po sebi nije ništa loše, dapače. Samo eto, uz saksofon je to i dalje isti san, ali u još puno ljepšem i privlačnijem koloritu. To najbolje dokazuje u prvim redovima izglasan konsenzus da su jedine pjesme koje live nisu zvučale puno bolje nego na albumskoj verziji bile upravo one za vrijeme kojih bi Dušan uzimao predahe. Nisam siguran kakav je njegov status u bendu, vidim da je za skorašnji beogradski koncert najvaljen kao gost. To mi nije drago, strašno bi me rastužilo kad bi Bitipatibi u nekom sljedećem posjetu došao obezsaksofonjen. Skoro da bih išao toliko daleko da ustvrdim kako bi taj hipotetski koncert nužno i neupitno onda bio gori od ovog.
[ Bitipatibi ]

Bitipatibi   © Zoe Šarlija

[ Bitipatibi ]

Bitipatibi   © Zoe Šarlija

A ovaj je bio divan. Dosta dugo je trajao, blizu dva sata. Odsvirali su u tom roku veliku većinu svojih pjesama, kako dosad objavljenih, tako i ganz novih. Dalo se primijetiti kako su te nove u prosjeku malo bržeg ritma. To je nešto prema čemu sam na YouTubeu bio blago skeptičan, ali uživo su me oborile. Izvrsne su. Naročito "Dođi u moj san" za koju će se svi složiti da je označila apsolutni vrhunac koncerta, osobno sam baš onako cijukao i ježio se od gušta dok su je svirali. Isprva je bilo nekih problema s ozvučenjem, prije svega vokal se jedva razaznavao. To je s vremenom sanirano, ali daleko od toga da se nedajbože moglo razumjeti što to Una svojim specifičnim glasićem nama želi poručiti. Mislim da to ni nije cilj. Cilja se na onu razinu da se probije do te mjere da svi naizust znaju sve stihove unaprijed vjerojatno, pa da postane nebitno razumije li ju se. Mislim, ako se i ne cilja, trebalo bi. Jer stvarno se ne mogu sjetiti niti jednog iole suvislog razloga zašto ovaj bend ne bi postao vrlo vrlo vrlo velik. Definitivno imaju sve predispozicije, lako je zamisliti kako na njihovu glazbu zajedničkim snagama otkidaju u prvom redu zatelebana srednjoškolka koja inače voli Lady Gagu, student hipster što se kune u, ne znam, Modest Mouse, i moja rođena majka. Pa evo, i osobno mi je rijetko kad u životu palo napamet slušati Slowdive i Cocteau Twins, pa se svejedno ne mogu načuditi koliko je Bitipatibi dobar.
[ Bitipatibi ]

Bitipatibi   © Zoe Šarlija

[ Bitipatibi ]

Bitipatibi   © Zoe Šarlija

[ Bitipatibi ]

Bitipatibi   © Zoe Šarlija

Po učestalosti objavljivanja novih pjesama i koncertiranja, ali i po usviranosti, i jednostavno po vibri koju su nam odaslali, jasno je da je bend trenutno u kreativnom zamahu, na vrhuncu. Ono kako bi taj vrhunac mogao postati još viši, to bi bilo kad bi konačno neko vrijeme nastavili funkcionirati u istoj postavi, i u njoj snimili treći album već u 2018. recimo. Pa ga onda došli promovirati opet vrlo brzo. Ma mogu doći i bez toga, u biti. Samo neka dolaze čim više. Dvaput godišnje najmanje. Mislim da zagrebačka publika nakon Repetitora ima još jedne beogradske miljenike s kojima će se još dugi niz godina jako dobro kužiti. Neki od potencijalnih razloga zašto se već sad nismo odlučili to zapečatiti odazivom u još većem broju (osim spomenute činjenice da je u Areni trajala utakmica s Norveškom) su i ti što se grad trgnuo iz klasičnog zimskog sna prve polovice siječnja, pa je nudio još pregršt koncertnih bivanja i zbivanja. Osobno sam, eto čisto da se malo pohvalim, iste večeri uspio uloviti još i Kawasaki 3p na Brijačnici u Boćarskom i Bezdan i Abergaz u Attacku. I na jednom i na drugom mi je bilo dobro, ali oboje blijedi u sjećanju u usporedbi s količinom podražaja doživljenih na ovoj svirci. Kad su sišli sa stejdža, gotovo instantno je bila upaljena muzika s razglasa, čime je otežano prizivanje na bis. To je pogotovo šteta jer se na set listi jasno moglo vidjeti da su imali u pričuvi još "Jagode". Neka, nema veze. Drugi put. Ubrzo.

ujak stanley // 24/01/2018

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Punk Rock Holiday 1.8 06-10/08/2018

Punk Rock Holiday 1.8 06-10/08/2018

| 17/08/2018 | joks |

>> opširnije


cover: SuperUho #5 (2.DAN) @ Primošten, 07/08/2018

SuperUho #5 (2.DAN) @ Primošten, 07/08/2018

| 10/08/2018 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Superuho festival No 5 - Dan treći @ Primošten, 08/08/2018

Superuho festival No 5 - Dan treći @ Primošten, 08/08/2018

| 09/08/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Ferragosto Jam 11 @ Orahovačko jezero, 01-05/08/2018

Ferragosto Jam 11 @ Orahovačko jezero, 01-05/08/2018

| 07/08/2018 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Završio 16. Seasplash, Fort Punta Christo, Štinjan

Završio 16. Seasplash, Fort Punta Christo, Štinjan

| 25/07/2018 | sandra vučetić |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*