Počela je dugo najavljivana Jazzarella... Pred krcatim ZKM, po običaju festival su otvorili Dražen Vrdoljak i Dražen Kokanović uz nekoliko sasvim jednostavnih uvodnih rečenica zahvale svim sponzorima i publici, te tom prilikom nije nedostajalo niti šale kroz Kokanovićeve riječi publici: "...iz festivala u festival čini mi se da vas sve poznajem, pa ako ćete raditi jazz festival, neka učesnici odsjedaju u Best Western Premier Astoria hotelu...".
Večeras, 23.III, drugog dana Jazzarelle nastupa Roberta Gambarini Quartet. Samo otvaranje pripalo je vrlo mladoj, vitkoj i krhkoj Esperanzi Spalding za koju i same zvijezde ovogodišnje Jazzarelle po prvi puta čuju! Nije ni čudo jer je svoj debi album "Junjo" objavila prije nepunih godinu dana (VI mjesec 2006.), a prateći joj sastav (Leonardo Genovese - klavir, melodika i orgulje, te Lyndon Rochelle - bubnjevi i udaraljke) su vrlo malo znani glazbenici na bogatoj jazz sceni koji su praktički Esperanzini "cimeri" i kolege sa Berklee College of Music.

Koncert je počeo sa vrlo rasplesanim, gotovo mainstream jazz usmjerenjem koji je tijekom cijelog nastupa negdje lebdio u zraku s mnogobrojnim Esperanzinim latino vokalima i improvizacijama u stilu Elle Fitzgerald. Balans glazbene stavke ovog trija je neprestano negdje na granicama jazz-popa, ekipa glazbenika je vrlo dobra (svi su odreda vrlo mladi), a najkreativniji djelovi svirke su minimalistički i vrlo plesni (gotovo pop-dance-rock-funk-soul) ritmovi i nadopuna kroz glazbenu i posve jednostavnu nadogradnju svirke klavira i Esperanzinog kontrabasa. Najplesniji komad koncerta bila je izvedba "She got to you", te nešto laganija i popom obavijena priča o Adamu i Evi "Knowledge of love and evil" u stilu jazzy Sade, Stinga i Working Week uz efektnu pripomoć melodike koju povremeno zasvira Leo Genovese. Daljni tijek koncerta neprestano je u uvodnim stavcima kompozicija pripadao Esperanzinim silnim vokalnim latino improvizacijama (koje sjajno izvodi)i ritmovima koji pokazuju njezin interes za bossa novu i latino utjecaje u jazzu (pogotovo utjecaje Antonio Carlos Jobima), te je na vrlo ugodno iznenađenje publike izvedena i čuvena "Wild is the wind" iz 1956. koju su komponirali Tiomkin i Washington za istoimeni film, a vjerojatno je svima dobro znana iz soul faze David Bowiea (album "Station To Station" 1976). Ovdje je Esperanza nakratko ostavila svoj kontrabas i latila se skraćene verzije istog (nešto između kontrabasa i čela) uz svirku pomoću gudala pri čemu je uvod aranžiran vrlo ambijentalno, te je pretvoren gotovo u klasičnu glazbu, da bi kasnije kompozicija poprimila standardni jazz-pop omotač. Kroz puna dva sata svirke uz bis na kojem su izvedene tri skladbe (pretposljednja je bila jazz-fado na portugalskom jeziku), koncert završava u 22.15h, a ugodno iznenađena toplim i srdačnim prijemom organizatora i publike Esperanza je obećala da će, ako bude šanse i na godinu biti prisutna ovdje. U jednom dijelu koncerta čak je i manipulirala s aplauzima publike što je njezinom šarmu pridodalo još poneku dozu fine egzotike! Kroz čitav nastup je pokazala svoje veliko umijeće, sjajan glas i neprikosnoveno očaravajuću jednostavnost i lakoću izvedbe.
Pa, tko zna. Možda će trebati potražiti i neki veći prostor za njezin nastup jer je ZKM bio pretrpan, nije bilo niti jednog slobodnog sjedala, dobar dio novinara i fotografa je stajao ili poput mene i još dvadesetak posjetitelja je sjedilo na stepenicama, te je interes za njen nastup pokazalo i podosta domaćih glazbenih i estradnih zvijezda (Josipa Lisac, Kruno Levačić, te znani kritičari, umjetnici i tv voditelji primjerice). Otvaranje Jazzarelle 2 nije moglo biti bolje. Bravo svima odreda!

horvi // 23/03/2007