home > koncert > Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma Sportova ZG 16/12/2017

kontakt | search |

Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma Sportova ZG 16/12/2017

"Ja svoje loše dane volim gristi sam, piti i lutati po krčmama"

Hladna je bila ulica, prolaznici rijetki, večernje sjene duge, a asfalt mokar... dok sam Međimurskom koračao prema Domu sportova. Prosinačka buđavost ušla je u kosti. S jedne strane načičkane novogradnje, a s druge drvene potleušice i oronule ograde uz prugu. "Baš Rundekovski", pomislio sam, prolazeći pored jedne birtije iz koje je dopirala tugaljiva narodna glazba. Podigao sam pogled i susreo se s polupijanim, snenim pogledom neke gospođe koja je zadovoljno glavu naslonila svom partneru na rame njišući se u laganom ritmu. Raspoloženo društvo za stolom natezalo je iz gemištarki, a kroz odškrinuta vrata ulicu zapahnuo smrad dima i vina. Fešta je ovdje rano počela, dok se jedna u susjedstvu tek sprema. Ili sam tako barem očekivao, prema svečanoj prigodi koja joj je bila povod.
[ Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova ]

Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova   © Edita Sentić

Kad bih rekao da je Darko Rundek umami naše scene, vjerojatno bih pretjerao, ali usporedivši ga s Vegetom zasigurno ne griješim puno. Raširen "od Vardara do Triglava" i Rundek je onaj kultni sastojak koji obogaćuje svaku suradnju, da ne kažem jelo. Kultna ličnost, veliki umjetnik i specifičan vokal, baš poput Josipe Lisac. Institucije su to. S njima je uvijek čast i privilegija raditi, a oni nisu nedodirljivi mirujući i živeći od stare slave, nego su uvijek otvoreni prema novome bilo u vlastitom radu, bilo u podršci u radu drugima. Jednostavno divni ljudi. S uvijek divnim nastupima. Kako si onda objasniti da su to samo mitovi?
[ Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova ]

Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova   © Edita Sentić

U gotovo rasprodanoj velikoj dvorani Doma sportova, očekivao se spektakl. Darko Rundek i Ekipa proslavljali su 20 godina izlaska "Apokalipso" albuma i spremao se još jedan victory lap u njegovom predstavljanju. Rundek se opet odvažio na okupljanje punog benda i nakon niza godina nastupanja kao trio tu je nova inkarnacija Cargo orkestra s početka milenija. Ekipa je novi bend, koji uz Rundekove stalne suradnike iz Cargo tria, Isabel, Dušana Vranića i Igora Pavlicu, čine i neki novi klinci.
[ Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova ]

Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova   © Edita Sentić

Kad sam stigao u dvoranu iznenadio me sasvim pristojan broj posjetitelja koji su došli poslušati Saru Renar, daleko od uobičajene šačice koja dočekuje predizvođače. Na stejdžu su bili Sara, s loop padom i gitarom, i Zdeslav Klarić (iz PCVC) za klavijaturama. Sve svoje četiri stvari Sara bi započinjala tako da bi lupkajući na mikrofon snimila ritam, te otfrljila distorziju. Klavijature baš i nisu dolazile do izražaja. Ima neka čudna koincidencija da Saru već drugi puta gledam kao predgrupu i u oba puta imam osjećaj kao da se radi o krivom odabiru. Zvučala je pretmurno i predistorzirano, potpuno neodgovarajuće u velikoj dvorani. Više smorila nego ugrijala za nastavak. Kad tonem neka tonem u velikom stilu, distorzije nisu rezonirale ovdje.
[ Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova ]

Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova   © Edita Sentić

Stjecajem brbljajućih okolnosti početak Rundeka i Ekipe dočekao sam kraj miks pulta, umjesto svog uobičajenog položaja negdje ispred stejdža. Procijenio sam da će i ovdje biti dovoljno dobro da se sve vidi i čuje, a atmosfera je ionako zarazna, pa će biti jednako dobra i ovdje kao i naprijed. Dok je na platno u pozadini projiciran ogroman puni Mjesec, na pozornicu su izašli Rundek, Isabel i Roko Crnić, te "ko mnogo puta do sada" Tranzitom otvorili večer. Lagano za uvod. Zvuk se činio malo prigušen, ali takva je narav pjesme. No i na sljedećoj, živahnoj Tamni jorgovan (prerađena Tigidigi regge), kad se ovom triu pridružio ostatak Ekipe, izostao je nekakav ozbiljniji šus sa stejdža. Rekoh okej, ovo je početak, daj im da se ugriju, a vjerojatno i stojiš na krivoj poziciji. Jednako živahna i zabavna More, more, s razvlačenjem harmonike u stilu posprdnih Mucalovih "Radnička odmara se klasa" poskočica i dalje drži sve u publici prikovanim kao da smo u kazalištu. Počeo mi se pomalo paliti alarm. Istina, na pozornici sve i djeluje kao predstava s mimikom, kostimima, projekcijama, ali na koncertu smo. Ovo su stvari s 20 godina starog albuma koje svi znaju. Okej, ovo nije moja glazba, ali zašto je i oko mene feedback tako loš? Svi izgledaju kao da se dosađuju. Zašto sa stejdža ne dopire energija koja baca ovaj narod koji je došao na dobrog starog Rundeka?
[ Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova ]

Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova   © Edita Sentić

Izostalo je feštarsko raspoloženje uz More, pa sam odlučio da je vrijeme za promjenu pozicije. Kad već nema skakanja dolje, a za gužvanje naprijed nisam spreman, ajmo u visine, na tribine. Što dalje reći nego da se nažalost cijeli šou nastavio poput nekog sumornog Tropicana kluba. "Večer folkora i poezije, s obilnim dodatkom teatra", da parafraziram Rundeka. S obzirom na dramski kazališni milje kojem Rundek pripada, visoka izvedebena razina je bila tu, ali izostalo je "ono nešto". Gledam tu predstavu i dosađujem se. Nije bilo naboja, nije bilo neposrednosti u komunikaciji. Eklektična mješavina kazališne predstave, afričkih, karipskih, kubanskih glazbenih stilova, te Bregovićevskog "razuzdanog" ciganluka, ubila je zabavu i radila kontra proslave. Potpuno promašen koncept za veliku dvoranu i ovu količinu ljudi. Dom sportova se nije pretvorio u kavanu, cabaret pozornicu ili plesanje/skakanje na stolovima.
[ Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova ]

Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova   © Edita Sentić

Izmijenjujući stvari s albuma Apokalipso i ostatka solo karijere, teatralnost se nastavila, ali atmosfera je i dalje ostajala prigušena. Na sav world music i plesne ritmove ljudi su većinom mirno stajali, sjedili i dosađivali se. Ples je izostao. Bend odlično usviran i koreografski/glumački uigran, ali izdvojen (i preneseno i doslovno ogromnim foto pitom) i odljuđen od publike. Koncept nije profunkcionirao u ovom prevelikom okruženju. Čak i sam Rundek, inače poznat kao dobar i zabavan domaćin, nije bio više od izgovarača scenarija između pjesama. Prvu reakciju iz publike izvukle su Ruke, nekih 45 minuta u koncertu. Ruke ipak sviraju dovoljno zarazno, da potaknu na uvijanje tijela, izvijanje tisuća grla, koliko god sumorne bile. Ruke su hit. Uz Ruke i samog finala, jedina stvar koja je razbudila ljude bila je Ay Carmela. Lijep je to ljevičarski i komičan trenutak bio dok su svi kao jedan urlali "želja nam je samo jedna da fašista više nema".
[ Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova ]

Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova   © Edita Sentić

Industrijalno-gitaristički Štrajk željezničara i najhaustorskija Za nas zvučale su više kao ekscentričan eksperiment, kao i ponajbolja stvar s zadnjeg albuma Ima ih. Moćno, ali deplasirano. Nisu pomogle ni često promašene vizualizacije, iako besprijekorno napravljene. Stilizirani egipćani kao pozadina za Ljubav se ne trži? Jedina dva svijetla trenutka u cijelom tom čudnom stilskom kaosu bile su zapravo dvije najmirnije stvari. "Senor" i "Grane smo na vjetru" legle su i kliznule u dvoranu kao savršene rukavice krojene po mjeri ruku. Senor je ta najzagrebačkija i najzimskija stvar čija melodija grije iznutra, a saksofon razbija maglu i sumornost.
[ Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova ]

Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova   © Edita Sentić

Jednako kao sax, bas je nosio njihanje Grana, dok ih violina nije prihvatila. A da se ljubav ipak ne trži već njeguje, pokazala je reakcija publike na finale s upravo tom međimurskom poskočicom i samim hitom Apokalipso kojim je odmah nakon zatvoren regularni dio koncerta. Nakon puna dva sata. Taj kafanski melos uz poslijeratno i predmilenijsko ludilo kojim je u trenutku nastanka odisao, prizivanje apokalipse kroz prepuštanje ritmovima i divljoj violini, nikako mi nije glazbeno odgovarao osim kao pijano uneređivanje na plesnom podiju. A to uvijek izaziva. Stvarno nadnaravni hit. Ljubav i Apokalipso konačno su pokrenule publiku i pružile finale kratkog daha. Žamor koji je pojeo prvu stvar bisa Kurdistan, ne samo da je pokazao potpunu neprikladnost iste, nego i ponovnu nezainteresiranost i neuživljenost publike. Ni još jedna kafanska ciganija uz Makedo nije puno pomogla, a onda šok.

"Dva i pol sata je davio", kako je netko nepoznat pored mene prokomentirao,"i sad svira."

Grand finale je Haustor. A ne kurdistan, slaveni i cigani. Ne niti onaj sićušni Otok, kojeg nitko nije ni zapazio, a kamoli ga se možda sjeća.
[ Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova ]

Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova   © Edita Sentić

Svi koji su ljetos bili na Šalati sjećaju se neprestanog pljuska plastičnih čaša s pivom kojem su u parteru bili izloženi tijekom koncerta Prophets of rage. E pa kad je krenuo Šejn, krenule su i čaše s pivom. Osim piva, stisnuta šaka projicirana iza pozornice također je povezala Dom Sportova i Šalatu, Rundeka i Prohets of rage. Zapravo, Haustor i Prophetse. Oduševljenje je bilo opće, no ono što je uslijedilo bilo je zapravo ono po što smo došli.
[ Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova ]

Darko Rundek & Ekipa @ Velika dvorana Doma sportova   © Edita Sentić

"Nakon toliko godina opet i uvijek ježenje kad padaju kapi s oboda", bilo je ono što sam osjetio, pomislio, zapisao slušajući Šal od svile. Taj Šal od svile stigao je iz neke druge Galaksije. Ili smo mi bili prebačeni tamo. To lansiranje u drugi Svemir jednostavno se mora doživjeti i nemoguće je opisati. Prostor-vrijeme se odjednom zaustavilo, a emocije pokuljale. Sva prethodna agonija bila je zaboravljena. Maločas sam sjedio i čekao da sve završi, a u drugom trenutku bio svim bićem ovdje u ovom trenutku i dvorani i nisam nikud više mislio otići.
Nakon koncerta. Vani je opet bila zima. I cure su opet pratile vlakove.

Na odlasku iz Doma sportova ispriječila nam se teretna kompozicija. Nikad se nisam s većim užitkom uspeo na vagon da prijeđem na drugu stranu.

No trouble at all.
Vlakovi i željeznički pragovi su nam prijatelji. Kao i zagrebačka magla.

Jebeš sve. Malo prije sam bio lansiran u drugu galaksiju. Kako god kratko, kako god malo, ostalo je.

Za veće fotke tu je Fejs galerija

bir // 17/12/2017

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Ničim izazvan @ klub Sax, Zagreb - 26/10/2024

Ničim izazvan @ klub Sax, Zagreb - 26/10/2024

| 30/10/2024 | nina kc |

>> opširnije


cover: MIDGE URE @ Tvornica Kulture, Zagreb, 24/10/2024

MIDGE URE @ Tvornica Kulture, Zagreb, 24/10/2024

| 25/10/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Alcest @ Boogaloo, Zagreb, 21/10/2024

Alcest @ Boogaloo, Zagreb, 21/10/2024

| 22/10/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Svemirko @ Boogaloo, Zagreb 18/10/2024

Svemirko @ Boogaloo, Zagreb 18/10/2024

| 21/10/2024 | nina kc |

>> opširnije


cover: Fun Lovin' Criminals @ Boogaloo, Zagreb, 17/10/2024

Fun Lovin' Criminals @ Boogaloo, Zagreb, 17/10/2024

| 18/10/2024 | pedja |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*