Večer zamišljena kao pejzaž srpske kulturno-glazbeno-scenske prezentacije u organizaciji Maria Kovača počela je negdje oko 20h predstavljanjem izdavačke kuće Kornet. Predstavljene su knjige srpskih autora Pavla Ćosića "Leposava", Borisa Starešine "Kraljević Marko" i Ivana Tobića "Tobiđenja, dušo moja", nakon čega se nastavilo sa glazbenim kolačima. Prvi su nastupili Činč, otkačeni teatralno-kabaretski sastav u kojem vodeću ulogu nose momak i djevojka koji doslovce iz beležnice recitiraju (ili pevaju, kako god hoćete) raznolike priče i stihove s pomaknutom fabulom obogaćenom crnim humorom, ironijom i sarkazmom. Njih prati neobavezni sastav u kome je violinist, bubnjar, gitarist i još jedna djevojka, a kako je koncert odmicao, naredna tri sastava su izgleda jako dobri prijatelji koji međusobno na koncertima jedni drugima daju podršku u svirci "sa strane". Sljedeći na binu dolazi mladi zagrebački sastav Radost (jedini Cro-predstavnik) koji je ovdje bio u funkciji gostiju. Ekipa je dosta smušeno djelovala na pozornici, glazbeno su u teritoriju rock-bluesa, tekstovi su im na hrvatskom jeziku i kako mi se čini ovo im je jedan od prvih koncerata. Imaju interesantne tekstove prošarane također crnim humorom i samoironijom, te su ove večeri djelovali kao simpatična, ali zbunjena momčad veseljaka. Nakon njih dolazi jedan momak kojeg imate prilike susresti na posljednjem "11. bombardiranju New Yorka" - Ivan Tobić ili umjetnički Tobić Tobić Idol Mladih. Svira akustičnu gitaru i peva na licu mesta improvizirane tekstove što mu padne na pamet. Momak je 100% lucidan, krevelji se, prenemaže, zavija, krešti, jeca, plače, smije se... odnosno pravi je klaun 21. stoljeća. Nakon prve skladbe na binu se popeo Mario Kovač i rekao da je neka djevojka izgubila novčanik, što je Tobić Tobić odmah uglazbio u pesmu sljedećeg teksta: "Mario drug mi budi, i ti što si izgubila novčanik drug mi budi. Izlazi sunce nad močvarom.... pa se vrte, pa se vrte, pa se vrte, pa se vrte, pa se vrte, pa se vrte, pa se vrte" (i tako jedno 5000 puta). Najveći smijeh izazivaju njegovi tekstovi ("Koji tramvaj vozi za Brazil?"), no najveću dozu komedije Tobić je prikazao kada je dvije frule svirao na nos!!! Kasnije su mu se priključili momci iz večerašnjih sastava i otprašili improvizacije na violini, bubnjevima i bas gitari. Tobić je po prikazanome vrlo blizak zagrebačkom Manceu, ali je nadareniji od njega u pogledu samog koncertnog pristupa i priznajem da se ovako slatko i od srca nisam nasmijao na koncertu od posljednjeg nastupa Mamojebaca još prije 10-12 godina. Posljednji su izašli Krš (također iz Srbije) i predstavili se kao balkanska inačica Sonic Youth s obiljem sirovog rocka na razmeđi new-wavea i r'n'r-a uz domaći tekst pun ironije, cinizma i simpatičnog humora. Djevojka koja svira bas gitaru neodoljivo asocira na Kim Deal.

Jedina je šteta što koncertu nije bilo nazočno više od stotinjak ljudi. Svi bi se lepo nasmijali.
A, da... i sve Leposave su večeras imale besplatan upad uz predočenje osobne iskaznice.
Zašto: za babino brašno.

horvi // 21/03/2007