Ovaj report je vani možda 2 ili 3 dana kasnije nego što sam planirao, ali nadam se da ćete razumjeti ako vam kažem da nam je kroz razgovor u lokalnoj birtiji ponuđen besplatan smještaj u Vodicama na par dana koji jednostavno nisam imao srca odbiti. Nisam bio na ljetovanju ima već par godina, bilo je jače od mene jednostavno. Nego da, festival.

Stigli smo dan ranije pošto smo tada upecali prijevoz iz Zagreba, a možda i bolje čisto da si smirim anksioznost oko eventualnog smještaja. Naime, festival je organiziran tako da kampa u okrugu festivala nema, pošto je okolna priroda zaštićena te je kampiranje u istoj zabranjeno. "Službeni" kamp festivala nalazi se 2,5km dalje, u mjestu Zablaće, te ga je trebalo platiti 80kn po danu (inače 60, ali festival je, kako kažu organizatori, imao dogovor sa vlasnikom kampa te kako bi olakšali polaznicima festivala, cijena narasla za 20kn. Da, znam kako zvuči, ali provjerio sam informaciju nekoliko puta, svaki put bivajući sve više zbunjen). Pošto se niti cijena niti hodanje nije uklapalo u našu računicu, izostaviti ću informaciju gdje smo točno stavili šator.

Drugi problem na koji smo naišli bila je voda, ili bolje reći, nedostatak iste. Prva "špina" nalazila se u već spomenutom Zablaću, do kojega je jednako zgodno doći po ugodnom ljetnom sunašcu koje sija na 40 stupnjeva kao do stabilnog posla u hrvatskoj. Festival nije imao nikakvu besplatnu vodu za svoje posjetitelje, već je ista bila u vidu bočica od 0.5L po cijeni od 15kn iliti žeton i pol, ali o žetonima kasnije, trenutno vrtim židovske narodne pjesme da se pripremim. Nedostatak besplatne vode na festivalu, posebno na festivalu elektronske glazbe mi je osobno nezamisliv, te ujedno i najveći propust cjelokupne organizacije koji naprosto moram napomenuti. Jedna zanimljiva stvar doduše bio mi je odgovor susretljivog i simpatičnog redara koji je na naš upit smijemo li unijeti svoju vodu u prostor festivala, širom otvorio oči i u čudu odgovorio da kakvo je to pitanje uopće, pa tko bi uopće zabranio unos vode kao osnovne ljudske potrebe. Ferragosto Jam, eto tko, gdje sam imao velikih neugodnosti upravo zbog toga, ali dobro, ovo nije report o Ferragostu. Sam festival je smješten uz samo more u starom vojnom objektu, ilitiga po slobodnoj procjeni na površini od "2-minute-pješke-od-ograde-do-ograde metara". Dakle, prilično mala površina, ali zbilja ima u tome neke čari, te je možda baš zbog toga cijeli festival odavao neku prisnu i prijateljsku "vibru". Kada bi ga opisivao ukratko, opisao bi ga kao legalni freeparty sa više soundsystema. Zbilja se dobivao dojam kako su i organizatori i posjetitelji ovdje isključivo zbog ljubavi prema toj vrsti glazbe. Nego da, prostor festivala. Soundsystemi su bili smješteni u 2 susjedna hangara od kojih je jedan bio rezerviran za ljuti drum and bass, te ujedno bio i najpopunjeniji, a drugi za malo drugačije tonove u vidu dubstepa, te nažalost većinu vremena zjapio prazan. O trećem stageu, takozvanom Beach stageu, imam podvojeno mišljenje. Tu se uglavnom vrtio dub i povezani žanrovski pravci, te tako pružao vrlo ugodnu i prisnu chill atmosferu ekipi koja se htjela odmoriti i sjesti na samu plaži prije povratka u hangare. Međutim, ne mogu se oduprijeti dojmu kako bi to zvučalo daleko ugodnije da je stage pomaknut kojih 10m dalje. Naime, zbog akustike, nekako su se upravo kod samog Beach stagea preklapali zvukovi iz oba hangara i miješali sa spomenutim dubom, te si u isto vrijeme čuo grmljavinu 2 soundsystema i ugodne zvukove duba, što je zvučalo vrlo neugodno i nekako oduzimalo od cjelokupne poante. Do 22 sata, kada je počinjao glavni program, to je možda i imalo neku svrhu, ali nakon toga nije bilo ni malo ugodno zadržavati se na plaži. Zvuk u samim hangarima bio je, bez imalo pretjerivanja, vrhunski. Što zbog od prije poznatih Botza i Bass Matters Soundsystema, što zbog samog prostora. Iskreno ne mogu zamisliti bolju lokaciju za jedan drum and bass event od vojnog hangara. Što zbog te neke old school underground vibre, što zbog zvuka koji je odzvanjao od drvom obloženih zidova i tresao mi unutrašnje organe. Čvrsto sam uvjeren da kada bi stavio pun kanistar vode na plesni podij, isti odskakutao najmanje do plaže, a vrlo vjerojatno i prema samom Šibeniku. Od silnog skakutanja čovjek sasvim prirodno ogladni, te smo se pokupili nešto pojesti u festivalsku "kuhinju". Tu dolazimo do još jedne moje zamjerke. Naime, sustav plaćanja organiziran je u vidu prelomljivih žetona od 10kn, od kojih jedna polovica vrijedi 5. Ako u obzir uzmemo kako piva, sendviči, voda i manje-više sve osim jamničke senzacije vrijedi 15kn, shvatit ćete što me točno ovdje smeta. Recimo želim pivu. Za istu moram kupiti 2 žetona, od kojih mi ostane polovica. Tu polovicu mogu iskoristiti tako da si je stavim tamo gdje sunce ne sija, ili tako da kupim još jedan žeton od 10kn kako bih imao za još jednu pivu. Cijeli taj sistem me dodatno nanervirao ne samo zbog očitog razloga žetona i takvih inkremenata, već zbog činjenice kako mi je ista djevojka prodala žetone, te u razmaku od 20 sekundi iste žetone uzela kako bi mi dala piće. Na komentar kako smo mogli cijelu transakciju skratiti, ona je slegnula ramenima, a slegnuo sam i ja te odustao od korištenja festivalskog šanka. Druga zamjerka je hrana. Nisam vegetarijanac, ali s obzirom na profil posjetitelja, vjerujem kako dosta njih je, te su kao hranu imali na ponudi sendvič od 15kn koji se sastoji od 2 šnite kruha, kriške sira i 2 kriške rajčice. Za jedan festival koji se na stranicama reklamira na način da privuče strane posjetitelje, nedostatak kvalitetne hrane te besplatne vode ne mogu previdjeti.

Drugi dan samog festivalskog programa nam je ujedno bio i posljednji jer nam nije bilo previše praktično hvatati autostop do Šibenika i natrag samo kako bi se opskrbili prijeko potrebnom vodom i hranom, te smo u subotu ujutro nažalost odustali i pokupili se prema Vodicama. Sve u svemu, jedan zanimljiv mali festival prepun pozitivnih vibracija, smješten na, za taj tip glazbe, savršenoj lokaciji. Iskreno se nadam kako će tokom narednih godina rasti i razvijati se u nešto puno veće i posjećenije, ali i kako će popraviti po meni neoprostive propuste nedostatka besplatne pitke vode(na festivalu elektronske glazbe, alo!) i kvalitetne hrane. Vidimo se sigurno opet, ali vrlo vjerojatno tek nakon 2, 3 godine. Tokom festivala smo se sasvim slučajno sprijateljili sa jednim od UK izvođača, Phill Clintonom, pa sam smatrao kako bi bilo zgodno postaviti mu par pitanja kako bi prenio viđenje eventa iz perspektive izvođača. Interview vam donosimo uskoro

[rade.]

rade // 18/08/2017