Ako je četvrtkom u Rutu plan raditi hardkor pank gig, a oko 21:30 na zelenoj površini poznatijoj pod nazivom park ispred Ruta zatekneš petero ljudi, otvara se široka lepeza propitivanja socio-supkulturoloških okolnosti svodljiva na nevjerojatnu brojku od čak dvije mogućnosti: a) nitko neće doći, b) svi su već unutra. Višečlana komisija sastavljena od nekoliko alter ega vašeg izvjestitelja je nakon dugog vijećanja sa samom sobom sistemom dedukcije uvrdila istinitost hipoteze b.
Pozornicu je u trenutku ulaska u bikersku krčmu poznatiju po okupljanju lokalnih aktera pank supkulture ćelavim glavama i bradama varijabilne (bez)dlačnosti krasila streetcore oi! punk skupina sve poznatija pod ne tako konspirativnim imenom B.T.K desetkovana za jednog člana. Naime, stanoviti Mež je na dan koncerta osumnjičio samog sebe za upalu slijepog crijeva, pa je potražio pomoć na odjelu nadležne hitne službe. Ako je zaista došlo do komplikacija, želimo mu bezbolan i brz oporavak u nadi da su suprotno tvrdnjama ministra zdravstva u bolnici ruke dvadeset liječnika važnije od svete vodice jednog svećenika. Ako bolnice zaista umjesto liječničkog kadra počnu zapošljavati svećenike, možemo mirne duše hitnu pomoć prekrstiti u hitnu odmoć. B.T.K. se pozornično bavio promocijom svojeg prvog dugosvirajućeg uratka mudroslovno odnjegovanog naziva "Kae!". U nekih četrdesetak minuta ispalili su 13 numera sa spomenute ploče i jednu novu. Pritom su naišli na dosta mlak odaziv publike, ali su zato svoje negodovanje radi istoga kompenzirali boli-nas-kurac stavom kako nalaže njihov moto sadržan u samom nazivu benda te odsvirali svoj repertoar bez ekspresivnih zadrški. Svoju boljbu kurca za nedaće u obliku publične nemobilnosti frontman nije iskazao flegmatičnošću već ironičnim podjebavanjem auditorija izjavama koje ću pokušati rekonstruirati. "Svaka čast! Najbolja ste publika koju smo ikad imali!", "Ovo nam je najvažniji trenutak u životu, drago nam je što ga dijelite s nama!" samo su neke od upadica između pjesama kojima se brojni "svjetski" bendovi razbacuju kao đubrivom po vinogradu u nadi da će ih publika shvatiti kao ozbiljne komplimente. Ali iste i slične iz Marinovih usta mogu zvučati bilo kako samo ne ozbiljno. Publika ne samo da ih nije shvatila zlonamjerno nego ih je i sama popraćivala smijehom skupa s ostatkom benda. Iako neki zamjeraju bendu da je zvuk na albumu previše upeglan čime nije toliko žestok kao uživo (meni to ne smeta), razvidno je da su sve odsvirali bez greške kao na snimci (što mi, naravno, također ne smeta) ili pak s istim greškama ako je u pitanju bubnjar. Naime, unatoč solidno čvrstom držanju tupa-tupa ritma Paletu se događa da se spetlja kod nekih složenijih prijelaza ili da mu noga na pedali mjestimično malo zatrokira kada treba nabaciti nekakav groove. Vjerujte mi da ne pričam bez veze, jer i sam sviram bubnjeve. Ipak, nije ni to prepreka da bendu baza fanova polagano raste i da se album prvijenac sve masovnije skida s Bandcampa usporedno s porastom usviđaja FB-stranice benda. Čak su uspjeli okupiti najviše publike iako su svirali prvi po redu što im je u istom satničnom terminu pošlo za rukom u Rutu i prošla dva puta. Čini se da su to dosta dobri parametri da se bend s dvije godine postojanja uskoro u lokalnim oi!punk krugovima pozicionira rame uz rame sa SpokOi!-em i Cirozom jetre. Zagrebački hardcore veterani Stronghold zauzimaju pozornicu drugi po redu. Malo je neobično da nakon 17 godina postojanja koje su obilježene i highlightovima poput dijeljenja pozornica sa Deafness by Noise, Terror, Spider Crew, UK Subsima te nastupanju na Exitu ne mogu skupiti više od 40 hardcore znatiželjnika od kojih je velika većina vjerojatno njihova dugogodišnja ekipa. A nije da bendu fali nešto krucijalno, barem ne u okvirima žanra gdje čvrsto i postojano sviraju američki hardcore po PS-u uz poneki melodični back vokal ulet. Prije desetak godiina u Močvari na koncertu im se moglo izbrojati najmanje duplo više ljudi, tako da izgleda da im je zenit odavno prošao. Sigurno je da njih ne zanima nikakva glazbena karijera, nego im je dovoljna satisfakcija okupiti se u slobodno vrijeme i napraviti gig za frendove. U tom slučaju je jedino falilo što ti isti frendovi nisu upriličili nekakav pristojni mosh pit ili jumpanje. Ali moguće da više i nisu od volje za takvom vrstom podrške pošto su vjerojatno svi prešli 35 godina starosti, a pank omladina te večeri baš i nije bila u nekom pretjerano deliričnom momentu. Hardkor pank Otvorenog preloma odlikuje se svim klasičnim adutima žanra, a pored toga im je vokal vrlo razumljive dikcije, dok bubnjar svojim snažnim i vještim lupanjem doslovno rastavlja bubnjeve na proste činioce. Na prvih pet stvari pred nekih 30-ak ljudi iznebuha se dogodio pogo bljesak koji je obećavao da će se atmosfera do kraja večeri popraviti. Čak se i Senka nakratko bacila u pogo. Pored toga, Matea se skinula što na pank svirkama u Rutu (a i šire) u njenom slučaju nije puki egzibicionizam, već najčešće nepogriješivi indikator da pozitivna vibra među okupljenim ljudima generalno štima. Ali izgleda da je ovoga puta štimala vrlo kratko, jer se vrlo brzo raspoloženje naroda umrtvilo i utonulo u neku vrstu letargije koja je na pank koncertima vrlo uznemirujuća pojava s obzirom da na istima najčešće svjedočimo najvećim razmjerima raskalašenosti i hedonizma po pitanju tulumarenja. Otvorenom prelomu svakako želimo više sreće s publikom na ostatku turneje povodom 10. godišnjice postojanja. Situacija bi zacijelo bila stubokom drugačija da su nastupali u petak ili subotu, a ovako se moramo zadovoljiti činjenicom da smo dobili jednu mirnu hardkor pank večer što je u slučaju lokalne pank supkulture dovoljan razlog da se na pitanje "kak je bilo?" odgovori "ma niš posebno."

ognjen bašić // 08/04/2017