U subotu 28.1. u Route 66-u održao se gig naziva Euharistijsko slavlje po punku. Dok sam oko 21:00 te večeri izvršavala svoje akadamske obaveze uvjerena kako nejdem nigdje van, nešto se u meni prebrikalo i odlučila sam da me baš briga i da ipak idem na gig. Jer ne može mi pank gig na listi prioriteta biti ispod tamo neke ultra dosadne hrvatske dijalektologije. I tako, ispostavilo se da je ta odluka bila i više nego dobra, jer je večer u Route-u, kao i 99,9 % drugih bila natprosječno zabavna! Zbog svoje zakašnjele odluke o izlasku propustila sam prvi bend, Gajbu. Za njih već svi znaju pa ne treba po stoti put spominjati da deru opasni hardkor pank koji svakom svirkom postaje sve žešći i uvjerljiviji. I eto, zbog toga mi je bilo žao što sam ih propustila. No u nedjelju, dan nakon giga, gledajući youtube snimke njihovog nastupa shvatila sam da je možda i bolje što nisam bila, jer bih si bezveze u startu sjebala večer. Zašto? E pa zato jer je tijekom njihova nastupa neki maloumni ćelavi majmun cijelo vrijeme dizao desnicu. Mislim, transparentno je da se radi o nekom klincu koji se posvađao s mozgom te mu očito nitko nije objasnio što je pank i da se to na pank koncertima jebeno ne radi. Ak je već toliki debil da mora brijat na nacizam nek ode negdje gdje se tak brije, ne zanima me. Nit ću ja dolazit na takva mjesta izražavat svoje stavove, pa nemoj molim te ni ti. Uostalom, postoje i drugi načini za dobiti pažnju kad je već, unatoč svojoj gigantskoj fizičkoj građi i dalje ne uspjeva dobiti. Nije to čak ni najveći problem u cijeloj priči jer je lik ispao u potpunosti nebitan i očito je da je samo provocirao. Mene jedino malo brine da se u publici nije našao netko da mu zavali jednu odgojno-obrazovnu preko gubice. Ili da članovi benda nisu sišli sa stejđa i zabili mu vrh gitare ili bubnjarsku palicu u oko. U drugu ruku shvaćam da se ekipa na pank gigove dolazi ispucat od nakupljenog stresa i briga, proveselit, podružit s ekipom i prije svega zabavit, ali brate mili, ne može mi bit zabavno ako neki kreten u publici na svirci HARDKOR PANK benda, koji nikako ne može imat veze s nacizmom, salutira. Eto, mislim da bi se na okupljalištu fanova takve muzike, taj problem trebao sanirati, a ne da se to tolerira jer se svi prave ćoravi. Toliko o tome. Prvi bend koji sam vidjela te večeri bile su Bakterije. Ispunili su svoju obvezu dolaženja u Zagreb barem jednom do dvaput godišnje i hvala im na tome jer su nas baš fino zabavili! Bend je to koji nakon 20 godina sviranja i dalje ispoljava taj neki mlađahni pankersko buntovnički duh i u tome iskreno uživa. I to je ono što se najviše cijeni, kad ti ni nakon 20 godina ne dosadi svirati pjesme na kojem je odrastao dobar dio lokalne punk mladeži i baš onako očito uživat u tome. Uz to, vokal je dobar frontmen i ima taj neki zabavnjački duh u sebi i sposobnost motiviranja publike i podizanja atmosfere kad ona, uslijed manjka kisika u prostoru, malo splasne. Uz stare i nezaboravne hitove poput Klinci, Zaboravi me, Sam, Oi Oi i sličnih, oderali su i većinu stvari s novijeg albuma kojem je od izdavanja sad već prošlo 5 godina. Nakon njih je uslijedila malo duža pauza koja je došla kao budali nokaut s obzirom da sam nakon kratkotrajnog poga jednostavno morala izaći van na hladan zrak i duboko disati kao da sam otrčala 5 krugova atletskom stazom. Nakon pauze zasvirao je starozagrebački bend No More Idols. Oni su uz prethodnike i još nekolicinu aktivno svirajućih bendova, jedni od rijetkih koji i dalje ne staju sa svirkom nakon svih ovih godina. Iako su počeli sve češće tourati po cijeloj Europi, mislim da imaju tu neku nepisanu obvezu nekoliko puta godišnje prirediti feštu za zagrebačku publiku. Oderali su stare hitove s prvog albuma, najviše ih je bilo s Fiaska iz 2014. a izveli su nam i poneke nove stvari zasad nezabiježene audio zapisom. Taman negdje usred njihove svirke dogodio se opći kaos, nestalo je struje i pogasila su se svjetla. U tom trenutku čuo se i lavež psa te se neka predivna bokserica stvorila u publici, lajući ispred stejdža pa je ispalo da je ljuta što je nestalo struje i da se dere na bend da što prije počnu opet svirati. Nakon nekoliko kratkih spojeva i iskri iznad razvodne kutije koje su izgledale kao da će zapaliti čitav zid, najhrabriji i najviši pankeri koji se ne boje struje sanirali su kvar te je bend nastavio sa svirkom. Oderali su i zagrebačkoj publici najdražu Story Super Novu koju je otpjevao i član iz prve postave koji je pjeva i na originalnoj snimci pa su okupljeni imali priliku čuti stvar u autentičnom obliku. Za sami kraj nastupa oderali su dvije obrade dance hitova Marine Perazić i pozdravili publiku. Route 66 nakon svakog pank giga izgleda kao prostor koji služi testiranju atomske bombe, a čini mi se da je ovoga puta to bilo još izraženije. Svaka čast Senki i curama što nakon takvih razornih pank štala imaju volje za očistit taj kuršlus, njima bi trebalo dat Nobelovu nagradu za volju. Živio pank!

lejapeja // 30/01/2017

> vidi sve fotke // see all photos