Raport ću na svoju žalost početi uobičajenom terapeutskom referencom: prvi bend BTK sam propustio. Nije mi drago zbog toga, ali okolnosti su išle na račun ovakve opstrukcije. Šteta. Taman sam s ekipom došao na početak svirke BICIKLIĆA i da ne povjeruješ, bend je bio trijezan, a Debeli više nije debeli. Od zadnjeg susreta je skinuo, pa valjda 20 kila, vitak je skoro ko' šiba, sada se kod njega već zamjećuju i poneki 'sportski' skokovi u elanu i ako tako nastavi vrlo brzo bi mogao biti Debeli anoreksičar. Što se to točno dogodilo da se bend otkačenih zafrkanata preobrazi u trezvenjake nisam uspio saznati, ali činjenica jest da im je ova neočekivana promijena stajala sasvim neobično. Izveli su svoj repertoar profesionalno, bez greške s nekoliko (ne)očekivanih gostiju za mikrofonom, ali i bez one narodske veselice u kojoj se publika stapa s bendom preplavivši pozornicu tako da je mnogo toga pikantnog manjkalo (hm, tek samo dva-tri 'uleta' promatrača-plesača-skakača na binu). To novo lice benda koliko je atipično za njih, toliko je i teško za prihvatiti, barem ovako otprve jer su djelovali potpuno drugačije kao sasvim novi bend. Svirački puno bolji, ali i bez one standardne fame maligana koja im je do sada činila tu posebnu draž na nastupima gdje je 'sve pijaaaanooo, sve pijaaanooo i drogirano'... Hm. I kako sada da se naučimo na ovakav novi Biciklić? Hoće li to funkcionirati za ubuduće i može li se prihvatiti ovakvo izdanje pokazati će vrijeme, ali da su izgubili tu magičnu interakciju s publikom ovom prilikom je bilo uočljivo upravo u toj ironičnoj zakočenosti po kojoj se bend ne razlikuje mnogo od sličnih trezvenjaka koji uz to i nemaju taj humoreskno-groteskni akcent barem u pjesmama. Ipak, njihove izvedene pjesme ga i dalje sadrže, ali sada se to doima sasvim drugačije i nimalo onoliko duhovito kada im ispadaju trzalice i palice iz ruku, kada falšaju, zaborave tekst, prekidaju pjesme jer ih se ne mogu sjetiti i nikuda ne žure svirajući ponekad jednu pjesmu po više puta tokom koncerta, onda kad se usaglase da bi je konačno mogli izvesti. A možda je i sam Vintage kao daleko veći prostor od Route 66 ili KSET-a gdje su upriličili neke od svojih najlegendarnijih tetrevenki bio odlučujući faktor u njihovom izboru trezvenjaštva 'ajmo konačno jedan koncert odsvirati kak treba'... KREŠO I KISELE KIŠE, pokazalo se ponovno, su besprijekorno profesionalna ekipa na pozornici ostvarivši još bolji feedback od Biciklića, mada, iskreno priznajem, očekivao sam obrnuti rezultat. I njihove pjesme imaju hordu grla u publici, a pripremivši ogroman repertoar od čak nekih 30-ak pjesama ništa nisu dozvolili slučajnosti da pođe mimo; sve konce čvrsto drže u rukama bilo da se radi o ritam sekciji, duhačima ili samom frontmenu Kreši ostavljajući dojam da oni za sebe uopće ne smatraju kako su neki 'ozbiljan' bend. Image u šarenim tajicama (a jedan od trubača je bio čak i u šarenoj suknjici) im je adolescentan i maksimalno neozbiljan što daje posebniju draž za pristup njihovom veselom ska/ punk hardcoreu koji puta popraćenom folk i psihodeličnim motivima kao da naprosto zrače geslom 'zaboravite na čas svoje probleme, ovdje ste da se zabavite'. I onda se nakon uobičajenog ispaljivanja konfeta u spektralnim bojama, svako malo naredala istinska ironična injekcija poput "Zrće", "Celebrity", "Cajka", "Šank i glazba", a bome i obrada Miše Kovača "Ja nemam više razloga da živim", dok su za bis, između ostalih, ostavljene ultimativne himne "Rakija", "Nedjelja" i "Jebanje". Kako mi je jedan njihov nastup prije dvije godine ostavio vrlo dobar dojam s jako slabim feedbackom pred polupraznim auditorijem, ovakav snažan i prisan odnos zagrijanih promatrača ipak nisam očekivao. Palile su se i baklje, bilo je i skidanja, pokazivanja ženskih grudi, tetovaža, urlikanja, ovacija, stage-divinga, a i nakrcane pozornice s publikom, elem, upravo onoga čega je kod trijeznih Biciklića manjkalo. Čak se i sam Debeli jednom prilikom popeo na pozornicu prilikom njihove svirke... Bend se s friško objavljenim trećim albumom "U potrazi za bijelim zecom" vinuo među nove pritajene favorite hrvatske scene prikladno ga promovirajući izvevši gotovo kompletan materijal; čini mi se da je od 17 pjesama izostala samo "Oda mudraca", možda još poneka, nisam najsigurniji. A takvu promociju albuma uistinu ne pamtim odavno da se izvođač fokusira na kurentni rad. KiKK za sada nemaju problema oko sastavljanja 'best of' liste, sve kod njih štima bilo da su u pitanju one starije pjesme ili ove glanc nove što su prihvaćene s istim oduševljenjem. Možda će se za par sezona pretvoriti u široke razmjere popularnosti poput Hladnog Piva, Brkova i Šanka?!, no ovako kako sada stvari stoje, nema im se što predbacivati. Dosegli su klimaks duhovite kreativnosti, zabavni su i redovito dobrodošli na ovakve punk tulume.

horvi // 12/11/2016