Moj prvi izlet u Attack se pokazao kao pun pogodak. Volim taj žanr glazbe, a dolaze očevi desert rocka u naš kraj po prvi puta. Klub me iznenadio jer sam mislio da će biti veći prostor u odnosu koliko je razglašen. Doduše kvaliteta je evidentna. Trud i smireni fokus na posao je već očito postala navika ekipi koja radi.

I treba organizirati 4 benda, obaviti popratnu dokumentaciju, najaviti to, smjestiti ih, pružiti im hranu i okrjepu te složiti sve na stageu, ozvučiti i srediti da zvuči tako odlično. Još tokom tonske probe Lost Lucida ljudi su nahrlili unutra jedva čekajući koncert. Počeo je mnogo kasnije od najavljenog što me je osobno spriječilo da pogledam cijeli nastup Fatso Jetsona. No i s takvim tragičnim gubitkom (htio sam sve čut!) uživao sam gledajući to što sam od nastupa. Lost Lucid je besprijekorno dobar. Riječki stoneri imaju svoj stil, svoj nastup, svoju glazbu. Naučo sam zbilja koješta, od dub-a i psytrance do post rocka i stonera. Miks vrhunski. Glazba svemirska. A psihodelične efekte kontrolira basista koji to s popriličnim užitkom izvodi. Svakako nešto što bih preporučio da se Godsleep posluša pogotovo ako volite oba svijeta elektronike i rokenrola. Nakon domaćeg uvoda došao je na stage Godsleep koji, iako je pokupio dobre kritike, osobno mi nije sjeo. Dobar vokal, izvrsna svirka, ali nekako kao da sam ispao iz elementa nakon prve pjesme. Grci su otprašili do kraja nastupa ful snagom, pokušavajući pomaknuti publiku koja je odgovorila tek pri kraju koncerta. Doom stoner s nešto rock 'n roll-a nije se baš toliko dobro odrazio iako im je glazba perfekcija na snimci. Možda je i to, kako se kaže "glazba za slušati kod kuće". Doduše Greenleaf je potpuno druga priča. Bend koji je osvojio Zagreb već jednom, došao je učvrstiti titulu i to je pokazao s ovim nastupom. Od prvog momenta kada su stali na stage do samoga kraja,Greenleaf 2 Greenleaf je potpuno pokoravao i uništavao. Nastup prekrasan, energija nenormalna, basist ima groove u noktu malog prsta, a bubnjar melje sve pred sobom. Strašno nešto za doživjeti pogotovo kad te glazba natjera da nesvjesno mašeš glavom. Zapanjilo je također i mijenjanje žice gitarista koji je to odradio u nepunoj minuti, naštimao se i vratio u pjesmu taman na vrijeme za buildup koji je izazvao oduševljenje svih prisutnih. Potpuno svjestan, pjevač je ukazao na herojski čin izveden. Izveli su dosta pjesama s predzadnjeg i zadnjeg albuma koje mi je bilo drago za čuti. Pogotovo jer sam mislio kako nikada to neću uživo čuti. Zbog pomaknutog rasporeda, već sam nervozno pogledavao na sat kako mi je uskoro jedini bus kojeg sam mogao uhvatiti uskoro kretao, ali sam taman imao vremena da vidim prvih nekoliko pjesama Fatso Jetsona. Punk rock u svom šarenom izdanju, originalni desert rock Palm Desert zvuk sviran od strane upravo ljudi koji su bili ključni za razvoj i opstanak te scene. Uspio sam, iako na kratko uhvatiti tu sparinu i prostranost Low Deserta, a žestinu i surovost High Deserta kroz glazbu koja je nekoć harala tim područjem, a danas hara svijetom. Eksperimentalnosti nikad kraja, tako da smo mogli čuti nevjerojatnu tehničku izvrsnost Fatso Jetsona koji su isplovljavali iz jednog u drgu žanr potpuno neprimjetno. Doduše nešto možda malo opuštenije, kako su bili dosta umorni.

Žureći nažalost propustio sam dobar dio koncerta, žaleći nad propuštenim iskustvom, ali neka. Imao sam prilike pričati s Markom Lallijem uživo i to mi je dosta.

matija katić // 19/10/2016

> vidi sve fotke // see all photos