Nakon 15. proslave Ksetovog 40. rođendana prestao sam brojati koncerte na kojima se gase rođendanske svjećice najdugovječnijeg alternativnog kluba. Kuriozitet je da je isto toliko godina navršio glavni i jedini protagonist ove večeri - neponovljivi Bobo.

Bobo Knežević. Mnogima ovo ime i prezime ne govori ništa. Trenutno je mnogo popularniji njegov prezimenjak Marko sa svojim rock, metal i disco slušaonama. Radi se o momku koji je 2007. izbacio album "Bobotomija" čiji su se hitovi "Co to maš" i "Dominik" nekoliko godina pjevušili po busevima, tramvajima, velikim odmorima i rupama između predavanja. Idući album "Bobdukcija" prošao je u javnosti gotovo nezapaženo i Bobi se gubi svaki trag. Odjednom se niotkuda pojavila vijest da je lik uskrsnuo s novim albumom i pripadajućim promotivnim koncertom. I eto nas na njemu. Nabildan kao super heroj i odjeven kao gospodin u odijelo i leptir mašnu Bobo zaista nalikuje strip junaku na kojem bi Max & Magnus mogli temeljiti epizode svog novog komičnog serijala Bobo Trubadelik. Bobova Muzika je unikatna mješavina akustičnog folka, srednjovjekovnog trubadurstva i ponekih psihodeličnih momenata u maniri starog Buldožera. Pjesme su mu po ugođaju opuštene i idilične, baš onako pravo gospodske, a povrh svega strši njegova uvrnuta poetika koja na šaljiv način progovara o ozbiljnim i malo manje ozbiljnim temama naše svakodnevice. Bobo je na bini utjelovljenje dostojanstvene i samouvjerene ležernosti čovjeka iz naroda, čvrstog i uspravnog poput stabljike boba, ali djelomično zrači i poslovnom izvještačenošću. Nemam dojam da su njegovi šaljivi soliokviji između pjesama rezultat čiste improvizacije, ali smo mu zbog poslovične šarmantnosti spremni oprostiti čak i da su naučeni od riječi do riječi. Kako god da bilo, čovjek zna što radi. Kako pjesmom, tako i pričom trudio se održati atmosferu na inkluzivnoj razini, ali zainteresiranost većine pridošlica je ostala na nivou pristojnosti karakterističnom za kazališnu predstavu. Iznimku je sačinjavalo nekoliko najzagriženijih fanova koji su se bacakali i izvijali u prvim redovima znajući svaku lajnu teksta napamet. Kada se malo bolje razmisli, to je klasičan prizor na koncertima izvođača prevelikih za underground, a premalih za mainstream. Jedino što može varirati je brojka posjetioca kojih je za ovu priliku bilo jedva za popuniti četvrtinu kapaciteta kluba. Ostali članovi benda su također bili prigodno kostimirani kako bi se uklopili u Bobov stipovski đir. Ipak, basist ostavlja dojam čovjeka za kojeg bi skužio da je bio na bini tek kad bi se maknuo s nje. Bubnjar je gladio bubanj kao baba pudlicu, a faca mu je izgledala kao da mu je netko umro. Ispričavam se ako zaista jeste. Za utjehu, zabilježeno je da je pred kraj nastupa ipak malo živnuo i pokazao da ima čak i osmijeh. Violinist je raznim načinima sviranja odavao dojam kao da na jednom instrumentu svira više njih što je umnogome popravilo zvučnu sliku koja bi samo s gitarom i basom mogla zastraniti u monotoniju. A da je violina njegovoj gitari i glasu ključni instrumentalni oslonac za stvaranje Bobotonije, pokazao je i odsviravši blok najstarijih stvari isključivo s dotičnim. Organi "reda" su opet koncert proglasili neredom. To se već ubraja u revijalni dio Ksetovog folklora, samo ovog puta je murija potukla vlastiti rekord pokucavši na vrata već u 23h. Radi toga je koncert bio skraćen za nekoliko pjesama, ali Bobo nam ih je ponudio odsvirati unplugged nakon koncerta u separeu. Nabrijavali smo se na taj hvalevrijedni potez dobrih pola sata, ali dogodio se podalje od naših ušiju i očiju, u backstageu. Tko nam je kriv što ga se nismo potrudili naći. Iako je činjenica da je Bobo 2010. godina napunio Kset, teško je u nju povjerovati kada se 6 godina kasnije u istom klubu našlo svega pedesetak ljudi. To dovoljno govori koliko je kratkoročno pamćenje auditorija ako autor ne održi stvaralački i koncertni kontinuitet. Možda je upravo ovaj koncert skupa s novim albumom injekcija za Bobov novi početak. Iako sumnjam da dotični autor mari za parametre uspješnosti glazbene karijere, jer nikad, pa ni tad nije radio muziku da se dodvori širokim masama. Princip "radim pjesme za svoju dušu, pa ako prođe - prođe", uvijek se ispostavio najispravnijim po pitanju pecanja novih fanova, jer njime se ne žrtvuje integritet radi prođe. Postoji li mogućnost da se kritična masa ponovo poistovjeti s Bobovom pjesmaricom, preostaje nam vidjeti nakon što Croatia Records službeno lansira novi album. Nakon ovog koncerta ne preostaje nam drugo nego mu poručiti: Bobo, vrati seeeee!

ognjen bašić // 30/09/2016