Drugo poluvrijeme najtoplijeg godišnjeg doba odbrojava svoje posljednje dane. Ipak, Močvara je pomirbi s time rekla "ne!" te nam odlučila vratiti najvrelije dane ljeta pomoću serije koncerata bendova s kalifornijskih plaža. U prvoj epizodi do trnjanskog nasipa dosurfali su nam Cool Ghouls. Teren za kalifornjane utabao je americana/country kantautor Raccoon u pratnji bubnjara. Njegova muzika je tugaljiva i sjetna te više priziva slike usamljenog jahača u preriji, nego prizore bikini zona na Venice Beachu. Bubnjar je privjeskom od ključeva prikačio na bas bubanj def koji je svakim udarcem pedale drmao samog sebe. Bješe to simpatično Grunfovsko rješenje za obogaćenje udaraljkaškog asortimana. Obogaćenje programa je došlo i kada je Marko iz Marka i Darka u nekoliko pjesama gostovao na svojoj home made letvi, a bogami i vokalno. Pedesetak ljudi je ostavilo prazan prostor na začeljima dvorane i naguralo se ispred izvođača. Nisam rekao ispred bine, jer bih lagao. Zavjesa ispred stagea bila je spuštena, a sva oprema namontirana na podiju. Manje mi je jasno zašto se ljudi nisu rasporedili uzduž i poprijeko dvorane, nego se sabili u gomilu ispred muzičara kao da se pred kamionom Unprofora idu grabiti za pakete humanitarne pomoći. A zapravo su bili lagano uljuljkani u sanjarsko raspoloženje. To je valjda maksimum koji publika može pružiti na muzici takvog tipa. Ubrzo su podij zauzeli Cool Ghouls. Njihova muzika također zvuči idilično sanjarski bilo da plove izmaglicom laganih pasaža ili po surf rock poskočicama. Zvukom, harmonijama i vokalnim višeglasjem podsjećaju na neku psihodeličniju i žešću varijantu prekooceanskih Beatlesa. Štoviše, da je netko tijekom koncerta napravio kviz gdje me pita otkuda su Beatlesi, bez razmišljanja bih izvalio "iz Kalifornije!". I što je najgore, nitko tko je bio ufilman u muziku ne bi skužio da mi je odgovor pogrešan. Ništa spektakularno se nije dešavalo na podiju, ali isto tako se ne može reći da je bilo trulo. Imao sam dojam da svako iz publike vrti neki svoj film u glavi skupa s članovima benda. Ipak, bili su dosta glasni kada je trebalo aplauzom ispratiti završetak pjesme. Meni je dosta egzotična činjenica bila da neki retro bend iz Kalifornije svira pred 60 ljudi u Močvari, ali ekipa se ponašala kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Mišljenja sam da sviranje ispred bine nije bila najbolja opcija bez obzira što to implicira veću bliskost i povjerenje između izvođača i publike. U nagužvanom prostoru pred monitorima naprosto nije bilo prostora za ples, a muzika Cool Ghoulsa je takva da nije na odmet imati na podiju solidan manevarski prostor. Također, na obje grupe sound je bilo mrvicu mutnjikav i vokali su bili potopljeni ispod gitara. Tako je svaka vokalna dionica zvučala kao bek vokal. Vjerujem da će na idućoj kalifornijskoj večeri ti nedostaci biti popravljeni. Do tada uživajmo u ljetu dok još traje. A kad bude gotovo, neki novi Kalifornjani će nam ga ubrzo vratiti u Močvaru.

ognjen bašić // 03/09/2016