Sućuraj je mjesto od nekih 300tinjak duša smješteno na najistočnijem rtu otoka Hvara. S koje god strane se okrenete imate pogled koji će vas u najmanju ruku ostaviti bez riječi. S jedne strane Makarsko primorje koje krasi, kao nacrtana, planina Biokovo, s druge pak strane lijeno se proteže poluotok Pelješac dok vas otoci Korčula i Brač vabe na svoju stranu. Iako mjesto s nestvarno lijepim plažama i lokacijama, Sućuraj većini turista uglavnom služi kao usputna stanica ka nekim "atraktivnijim" hvarskim lokacijama. Uglavnom, kako te već obično biva, Sućuraj je neprimjetno mjesto ljudima koji traže gužvu i hype. Naoko ništa u ovome mjestu ne odaje dojam da u njemu žive manijaci koji organiziraju "najbolji mali festival u regionu" alanfordovskog imena Tam Tam. Zahvaljujući njihovom fanatizmu Sućuraj je već petu godinu ljetnaMeka regionalne glazbene scene.
"Svi se zaljube u Sućuraj kad dođu tamo i ti ćeš, vjeruj mi " - odgovorila mi je prijateljica iz Zagreba kada nam je potvrđen nastup na ovogodišnjem Tam Tam festivalu. Bila je u pravu! Gonjen mazohističkim entuzijazmom lokalnih zaljubljenika u nešto alternativniji glazbeni izričaj Tam Tam festival filtriranajbolje bendove iz regije i servira ih domaćoj i široj publici. Repetitor, Damir Avdić, M.O.R.T., Miki Solus, Straight Mickey and the Boyz, Žen, Ti, One Piece Puzzle, Spiridon i Nemeček ove godine su odabrani da začine dvodnevni lineup. Ono što najviše razlikuje Tam Tam od ostalih ljetnih festivala orijentiranih na rock muziku i njegove izvedenice jest višednevni boravak u Sućuraju većine izvođača i ljudi koji su uže ili šire vezani za sam festival. Opuštenost malog mjesta, paleta čudaka odasvud, odlična muzika, druženja lokalaca i gostiju te dan koji traje 48 sati samo su dio stvari zbog kojih se o ovome festivalu toliko priča, a bendovi iz godine u godinu na frendovskoj bazi dolaze podržati priču oko Tam Tama svojom svirkom ili samim prisustvom. Događaj koji zapravo traje tjedan dana, a svoj vrhunac ima u koncertnom programu zadnja dva dana, hvata esenciju onoga što su veliki i puno razvikaniji festivali izgubili ili nikad tome zapravo nisu ni težili, a to je sinergija ljudi i jebeno dobre muzike. Niti na jednom festivalu nisam osjetio taj idejni drive organizatora osim na sad već mitskom prvome Terraneo festivalu 2011. godine. Ne želim uspoređivati ova dva festivala jer nema previše smisla, ali, ako oduzmemo infrastrukturu i tehniku, idejno je to to!

Teško je zapravo napisati izvještaj svih koncerata kada nisi ni imao osjećaj da se tu radi o nekom festivalu već jebeno dobrom tulumu ljudi koji se nisu jako dugo vidjeli. Mi koji smo po prvi put tu brzo smo prihvatili pravila igre. Ilija i Trajče nastupili su u "ljetnoj postavi" koja se sastojala od cajona i akustične gitare provučene kroz brdo efekata. Njihova sposobnost da stalno eksperimentiraju s opremom je zaista hvale vrijedna. Ilija je gotovo svaki put kad sam ih imao prilike slušati uživo imao drugačiji set upili neku novu igračku s kojom je punio svoj zvuk. To igranje s opremom odražava se i na same pjesme koje su za ovu priliku zvučale još prljavije i psihodeličnije, ali u isto vrijeme i neopisivo lijepo. Prljavi pop u svojoj esenciji! Dok grupa Ti konstantno eksperimentira s opremom, Damir Avdić, koji je stage okupirao nakon njih, ostaje vjeran svojem distorziranom Gibsonu i glasu. Urlao je kao i na svakom koncertu i opet su bile podijeljene reakcije. Jedni su bili oduševljeni, a drugima je bio beskrajno naporan. Takve reakcije izazivaju samo najbolji! StraightMickeyandtheBoyz su greškom menadžera ostali bez svojih instrumenata pa se brže bolje skupila oprema drugih bendova da Mickey i bend mogu odraditi koncert. Njihova verzija beogradskog rock and rolla za 21. stoljeće (kako ih je glazbena kritika krstila) šamarala je po publici koja im je od prvih taktova jela iz ruke. M.O.R.T. se za ovu priliku odlučio za verziju bez veselih CMC hitova i hvala im na tome. Ispalili su žestoki punk arsenal koji je u pijani sat, negdje oko tri ujutro, zvučao opakije nego inače. Drugu večer su s debelim kašnjenjem otvorili makarski Spiridon koji se mogu pohvaliti da u svojoj formaciji imaju fantastičnog bubnjara koji se odaziva na ime Dario Dodig. Rijetko kad imam priliku vidjeti bubnjara nekog domaćeg sastava koji bend nosi na svojim plećima, a Spiridonu upravo mahniti bubanj odrađuje veliki dio posla u zvučnoj slici. Tu večer sam ih prvi put slušao i mogu reći da je njihova muzika dosta drska, mladenačka i s velikim potencijalom za napredovanje. Miki Solus ne spada u moje glazbene favorite, ali svoj je nastup odradio kako i doliči sad već profesionalcu u ovom fahu. Dosta ljudi se žalilo da im je nastup zagrebačke grupe Žen bio predug i monoton pogotovo jer je zbog pomaknute satnice stavljen u terminu u kojem je Repetitor trebao odraditi vrhunac druge večeri festivala. Meni su Tanjini vizuali koji su vjerno pratili Sarinu, Evinu i Ivoninu zvučnu pozadinu odlično legli, a pored mene je Emir Laković, poznatiji kao Laka, zajedno sa svojom sestrom, zadovoljno klimao glavom. Da, i Laka je bio na festivalu ako nekog zanima. Iako pomaknuti u kasni jutarnji sat Repetitori su zakucali peto izdanje festivala. Uroš Milkić (Threesome) je za ovu priliku uskočio na Borisov neuništivi crni telecaster, a svojim sviranjem nije ni trenutka odavao dojam da se radi o zamjenskom gitaristu. Uroš je bez problema gazio gitaru, a (ne)svjesno ubacivanje surf minijatura na novoj pjesmi Jataci zvučalo je baš kao da oduvijek pripadaju toj pjesmi.

Znam da ovo može zazvučati pomalo neiskreno i patetično, ali zaista nemam nikakve zamjerke na ovaj festival. Možda jer sam prvi put posjetio Sućuraj? Možda zato što sam se, kako mi je prijateljica i obećala, zaljubio kao krelac čim sam spustio kofere? Možda sam se prepio njihovog vina? Znamo samo da su se problemi, kojih je naravno bilo, rješavali s nevjerojatnom lakoćom i bez ikakvih tenzija. Čak i debelo pomaknuta satnica druge večeri, meni, a vjerujem i mnogim drugima, nije smetala, jer nam je priuštila možda i najbizarniji nastup riječkog benda One PiecePuzzle pred samo jutro uz hektolitre rakije i beherovke dok se sa šanka dijelio besplatni grah, a Riječani prali industrial. Jebeno savršeno! Službeno, peto izdanje Tam Tama završilo je "performansom" lokalca nadimka Ćorluka (lik je stvarno isti) koji je brenerom palio ostatke svega sa šanka dok su mu najhrabriji preživjeli nazdravljali ostatcima beherovke. Epsko zatvaranje! U Hrvatskoj postoje glazbeni festivali i postoji Tam Tam festival. Postoje organizatori velikih festivala i postoji ekipa sa Sućuraja. Meni je to sasvim dovoljno, a za druge ne znam...
Vidimo se i iduće godine!

vedran ž. // 09/08/2016