Ovog vrućeg ponedjeljka, na samom početku radnog tjedna, u Tvornici kulture, uvjerili smo se kako je rock and roll i dalje živ i zdrav. Tko? Što? Kako? Za te odgovore moramo se vratiti na početak večeri. Oko 20:00h neumorno sunce je napokon popustilo pa su se na mjesto zločina uputili svi štovatelji dobrog hard rocka.

Zvijezde večeri bili su poznati australski rockeri Airbourne. Njihov zvuk i način sviranja često uspoređuju s onim drugim (ili prvim - kako vam je draže) australskim bendom, AC/DC-jem, na što se dečki iz Airbournea uopće ne žale. Sad bi se tu mogli naći neki zadrti fanovi i ispametovati kako su AC/DC jedinstveni zvukom pa ih nitko ne može kopirati. No, sličnost između ova dva benda je očita, premda je Airbourne nešto žešći i brži zbog čega zvuči kao AC/DC na speedu. Ipak, treba spomenuti i solidnu zagrebačku predgrupu Hard Time koja je svoju svirku započela nešto kasnije od najavljenog vremena. Dovoljno da se Tvornica, iako napola pregrađena, dupkom napuni. Hard Time svira dobar hard'n'heavy s jakim utjecajem američkih rock bendova. Iako zvuk nije bio na najboljoj razini pa je vokal na trenutke bio preglasan, a ponekad i neugodan za uši, sama svirka i nastup nisu bili generalno loši. Odsvirali su svoj standardni repertoar kojeg krase pjesme na hrvatskom i engleskom jeziku. Među njima su se našle Nema povratka, Hoću sad i hoću sve te Everybody Wants To Be Alone. Auditorij je korektno uzvratio bendu. Nakon Kiss My Ass And Go To Hell bend nas je lijepo pozdravio i prepustio binu australskim momcima. Hard Time je pružio sasvim solidan nastup, ali im fali novog materijala jer, ne samo da su im setliste gotovo identične zadnjih nekoliko godina, nego im se i komuniciranje s publikom uzastopno ponavljaja na koncertima pa im nebi škodilo nešto svježijeg materijala. Tvornica, koja je bila već ugodno popunjena i za vrijeme predgrupe, počela se još više gužvati prije izlaska Airbornea na pozornicu pa je postalo prilično tijesno. Čak do te mjere da se čovjek zapita tko je zaslužan za onu jebenu pregradu? Uz ekipu iz benda na pozornici je bilo mjesta jedino za veliki zid Marshall pojačala i ogroman Airbourne logo u pozadini. Bili su to odlični vizualni detalji koji su pridonijeli sveukupnom dojmu. Koncert su otvorili žestoko s pjesmom Ready To Rock i odmah zapalili zagrebačke fanove. Joel nas je pristojno pozdravio već nakon prve pjesme pri čemu je naglasio kako im je ovo prvi koncert u 365 dana pa da ne zamjerimo ako "nešto sjebu". Dečkima je ovo uistinu bio prvi nastup u posljednjih godinu dana s kojim su započeli europsku turneju. Tako je Zagreb imao čast svjedočiti najnovijoj setlisti i neobjašnjivo ludom nastupu. Svirka se nastavila uz Too Much, Too Young, Too Fast i novi singl Chewin' The Fat. Zvuk na prvih par pjesama nije bio najbolji, ali je taj problem vrlo brzo riješen. Joel je odličan frontmen, gitarist i zabavljač. Tijekom koncerta je u nekoliko navrata razbijao limenke pive o svoju glavu i tuširao prve redove što su mu ovi odobravali glasnim uzvicima. Bend je nastavio prašiti pjesme Breaking Outta Hell, Cheap Wine And Cheaper Women, Black Dog Barking. Svo to vrijme vladala je energetska sinteza publike i benda. U nekoliko slučajeva moglo se vidjeti, ne samo kako su glazbeno slični AC/DC-ju, nego i preuzimanje nekih njihovih gesta i pokreta. Zanimljiv trenutak dogodio se kada je Joel došao na ogradu i popeo se na ramena zaštitara koji ga je nosio do miks pulta, a Joel je samo nastavio svirati gledajući ostatak benda na pozornici. Vrlo spontani i pravi rokerski trenutak, isto kao i tehničke smetnje koje su se dogodile u drugoj polovici koncerta. Jedan od zvučnika počeo je proizvoditi čudne zvukove pa je koncert zaustavljen. Dečki iz benda su bili malo nervozni zbog toga, ali reakcija publike, koja je bila odlično raspoložena, uspjela je izvući sve pozitivno iz te situacije. Koncert se ubrzo nastavio uz No Way But The Hard Way na kojoj je publika još jednom pokazala kako dobro zna tekstove skoro svake pjesme. A onda je bend napustio pozornicu. Brzo su se vratili na bis i odsvirali Live It Up i Running Wild. Odlične pjesme koje su do kraja zapalile sve prisutne i uz još nekoliko razbijenih pivi privele koncert svome kraju.

Airbourne nam je pružio odličnu večer uz zabavu i vrhunski hard rock. Tako se otvara turneja. Energično i spontano. Sat i pol odlične svirke prošao je veoma brzo, a ovi mladi dečki pokazali su kako se to radi na australski način. Iz Zagreba odlaze s obećanjem kako će se ubrzo vratiti jer "as long as you are alive and as long as we are alive, rock and roll will never die".

maroje ćuk // 12/07/2016

> vidi sve fotke // see all photos