Prošlo je manje od godinu dana od Lakinog zadnjeg koncerta u Zagrebu. Tad je također nastupio u KSET-u, a ja sam u zadnji tren ipak otkazala odlazak. Bilo mi je jako krivo jer sam pomislila: "Tko zna kad će Laka idući put doći u Zagreb..." Jer je ipak prije tog prošlogodišnjeg koncerta prošlo šest (!) godina od zadnjeg njegovog zagrebačkog koncerta. No KSET je u povodu svog 40. rođendana pozvao i ovog velikog umjetnika iz susjedne nam BiH koji je srdačno čestitao rođendan našalivši se da za idućih 40 godina on može nastupiti samo posthumno.

Iako kod Lake nemamo osjećaj za vrijeme, jer on kao da ne stari, a činjenica da nam se u zadnjih četiri godine javljao tek jednom godišnje s novim singlom i pratećim videospotom učinila je vrijeme još sporijim. Valjda će se sva 4 singla naći na albumu koji Laka uskoro najavljuje (zadnji singl "Životinje" naći će se sigurno). Iako će to biti razmak od 6-7 godina od zadnjeg albuma, Laka u intervjuima navodi kako mu je važnija kvaliteta, nego kvantiteta. I nama je, Laka, ne brini!

Tako je bilo i sinoć. Opet izgubljeni u vremenu jer koncert je kasnio nekih 40-ak minuta, no i to nije obeshrabrilo zagrebačku publiku. Strpljivi, jer znamo što nas čeka.
Kad kažemo Laka, pritom mislimo na Elvira Lakovića "Laku", njegovu sestru Mirelu "Lelu" te prateći bend (iz Makarske, što Laka često naglašava.) Pozornica je bila ukrašena zvijezdama iznad izvođača, Lela i Laka odjeveni u svom zanimljivom stilu, a njihovi mikrofoni na sebi su imali šarena svjetla (odnosno tzv. božićne lampice). Htjela sam na račun toga baciti neku metaforu kako je Laka tako doslovno pokazao da je među zvijezdama, blabla, zvijezde su se spustile na zemlju, ali… nekako mi se čini prenategnuto za Laku.

Otvorili su pjesmom "Proteza" sa zadnjeg albuma, nakon čega su se predstavili i čestitali spomenuti ksetovski rođendan. Između svake pjesme Laka se obratio publici, najavljivao pjesme inače minimalističkih naziva ovog puta samo deskriptivno, objašnjavao navodnu motivaciju i slično. Pritom pokazujući svoju jednostavnost, ali i naravno - svoj nenametljivi i spontani humor pa smo u svaku pjesmu ulazili smijehom. Tako je pjesmu "Pokušaj" najavio rečenicom "Bosnia and Herzegovina - 12 points!", a nakon ove eurovizijske uspješnice ponovio je i na francuskom. U intervjuima s Lakom se stalno spominje ta Eurovizija, a on uvijek jednako iskreno i sretno odgovara da mu je to pomoglo u promidžbi na ovim prostorima. Kaže da mu je krivo što nije više iskoristio tadašnju situaciju, ali mislim da je i ovo dobro. Po meni je to nešto najbolje iz "naše regije" što je išlo na Euroviziju te dobro da smo svi tako saznali za njega jer je Laka stvarno jedinstven na ovim prostorima. Skeptici i "hejteri" će ga na prvu prozvati luđakom, ili reći da su mu pjesme previše banalne, ili da ne zna pjevati? Ali ne, to što pjeva falsetom također je dio ove jedinstvene i neponovljive priče. Sama činjenica da piše i glazbu za svoje pjesme govori da ovaj čovjek zna što radi. Sinoć sam se uvjerila koliko tu zapravo ima rocka u glazbenom smislu (pogotovo na pjesmi "Međed" gdje je bend pokazao što zna). U smislu bunta, taj rock vidljiv je i na daljinu. Jer ove pjesme su banalne samo na prvu, njihova subverzija izvire iz pora, te će nam nekad trebati više vremena i napora da ju uopće primijetimo.
Dio tog bunta je i proglašavanje ljubavi svojim političkim opredjeljenjem, pogotovo ako dolaziš iz BiH, ili da kažem, pogotovo ako dolaziš s(a) (zapadnog) Balkana.
Publika je dobro sudjelovala te su pokazali znanje mnogo pjesama. Najdraži trenutak koncerta upravo u tom smislu bio mi je na pjesmi "Zec", nešto prije toga sam se i popela na ksetovski balkon da promotrim koncert iz druge perspektive pa je k tome bilo još bolje. Uglavnom, u dijelu gdje Laka vodi dijalog sa sestrom/publikom o tome đe će i hoće li nabaviti ljubavi za zeca, publika je dala odličan ritam pljeskanjem. Ne znam je li to Mirela potaknula sama ili je netko krenuo iz publike, ali bilo je za naježiti se. Inače Mirela je zadužena za dizanje atmosfere i interakciju s publikom tijekom pjesmama, pogotovo tijekom svojih himničnih dionica. Nakon "Zeca" uslijedila je uspješnica "Brko" koja je publiku dodatno zapalila, a zatim je krenuo "sedativni niz" vraćajući se na prvi album, odnosno, pjesmama koje instrumentalno zvuče dosta drugačije od ostalog opusa (na tragu nekog psihodeličnog funk rocka?): "Vještica", "Moro" i "Razočarao".

Naravno, hoćemo još. Pa se vraćaju i izvode "Sanjo." Kaže Mirela: "Život ide brzo, možda ne bi trebalo da spavaš."
Možda.

kata.strofa // 21/05/2016

> vidi sve fotke // see all photos