S Calexicom imam i dobrih i loših iskustava. S Gaby Moreno za sad samo jedno dobro, i to kad je prije 2 godine nastupala na ljubljanskim "Križankama" kao članica Hugh Laurievog Copper Bottom Banda. Iako sam planirao otići na njihov zajednički koncert u zagrebaćkoj "Tvornici", put me je ipak odveo prema austrijskoj metropoli gdje mi se, gle čuda, poklopio posjet Beču sa odlaskom na samostalni koncert Gaby Moreno i njezinog pratećeg banda u malom i idiličnom bečkom kazalištu "Akzent" koji se nalazi blizu centra odn. u studentskom i umjetničkom "frtalju" Wieden.
Kao što sam već rekao, kazalište "Akzent" je malo kazalište sa nekih 300-tinjak sjedala u parteru i u kojem se, ne baš prečesto, dogodi i neki zanimljiv koncert. Jedan od slijedećih koncerata koji će se tamo uskoro dogoditi je i nastup "našeg" Parnog Valjka.
Uskoro ! © ADP
Stoga pretpostavljam da je "Akzent" pomalo i specijalziran za koncerte "za manjine" jer je publika večeras u velikom dijelu bila "latino" i koja je sa sobom, osim guatemalskih, argentinskih i venezuelanskih zastavica i transparenata unijela i dobru atmosferu među poslovično suzdržane austrijance.
Koncert je, kako kazalištu priliči, počeo odmah nakon zvona, točno u 19.30 h sa pjesmom "No Estoy Tan Mal", koja otvara i njezin drugi album "Postales", ali ovaj puta u žešćoj americana / country rock verziji, čemu je pridonio i njezin tročlani prateći band koji nastupa u klasičnoj postavi. Na trenutke me, s ovakvim bandom iza leđa, podsjetila na svjetlije trenutke Sheryl Crow, a oni koji me poznaju znaju da mi je Sheryl uvijek bila slaba točka ;-)
Gaby Moreno & Band © ADP
Kasnije nam je Gaby ispričala da je neki dan izašao i njezin novi album "Illusions" s kojeg nam je odsvirala nekoliko pjesama od kojih je najupečatljivija bila "Frontera" i koja govori o latinoamerčkim useljenicima. Između pjesama je pričala ona dosta toga, objašnjavala tekstove, pa kako joj je ovo prvi samostalni koncert na ovoj turneji i rastanka s Calexicom itd itd. Malo na engleskom, malo na španjolskom što je svaki put izazvalo još jači pljesak. Nakon nekih 45 minuta se band oprostio od nas i Gaby jnam je nekoliko pjesama otpjevala sama uz gitaru.
Band se ponovo vraća i nastavljaju sa odličnom obradom pjesme Sama Phillipsa "Sister Rosetta" koja je Gaby toliko draga da ju je prevela na španjolski. Mnogi ovu prekrasnu pjesmu vjerojatno znaju u verziji Roberta Planta i Allison Krauss s njihovog zajedničkog albuma "Raising Sand".
Uz tradicionalnu "Quizas, Quizas, Quizas" koju je u par navrata preimenovala u "vielleicht" i sablasnu "El Sombrerorn" koncert nakon nekih sat i 15 minuta ide svojem kraju. Vjerojatno i zbog kućnog/bučnog reda Gaby na bis izlazi sama s gitarom i sjeda među publiku te bez razglasa otpjeva još dvije tradicionalne pjesme za čije izvedbe se mogla čuti muha u letu prije erupcije oduševljenja i sveopće razdraganosti s kojom je zaključena ova lijepa latino-americana-country večer.
le figuar de kranque // 09/05/2016
> vidi sve fotke // see all photos