Na ovaj koncert sam išao otvorena uma što znači da nisam znao apsolutno ništa o grupama Artan Lili ili Letarg, osim da se navodno radi najboljem bendu u regiji ili tako nešto. Takvi atributi su u većini slučajeva više teret nego prednost jer se u današnjici disperziranog ukusa dosta teško složiti oko bilo čega, a kamoli oko nečeg tako (globalno gladano) sporednog kao što je glazba, osim ako se naravno ne radi o ciljanom povlađivanju publici, ali to je nak druga tema. Srećom, po onome što sam čuo na ovom nastupu, ova dva benda zaslužuju sve pohvale što im se pripisuju.

Letarg je bend koji se sastoji od simpatičnih mladića i jedne djevojke na pratećim vokalima (koja izgledom, frizurom i stylingom neodoljivo podsjeća na Jehnny Beth). Sviraju klasičnu inačicu indie-rocka kako su to radili Modest Mouse u najboljim danima, samo sa manje neuroze, a više romantike (kad smo već kod romantike, ove subote se frontmen Bruno Antolić ženi pa ovim putem sve čestitke). Pjesme variraju od jednostavnih pop formata pa do razrađenih, gotovo psihodeličnih epova sve začinjeno čvrstom međuigrom gitare i ritam sekcije uz dosta himničkog potencijala što je najviše zasluga emotivnih vokala. Zasad su objavili dva EP-a koja se mogu skinuti sa Bandcampa, preporučam svima. Uz malo bolju promociju, mogli bi daleko dogurati jer je glazba dovoljno odmaknuta od mainstrema da se nađe na radaru alternativaca, a opet dovoljno pristupačna da automatski ne otjera one manje zahtjevne.

Živo me zanimalo kako zvuče Artan Lili da su uspjeli tako opčarati struku i publiku. Kada je nastup počeo, zvučali su kao nekakva malo modernija kopija Obojenog Programa, pogotovo što se tiče duplih vokala basista Bojana i pjevačice Romane, ali uskoro je ostatak benda pokazao zašto su na takvom glasu. Bilo je tu svega, noise-a, post-punk-a, disca, reklo bi se za svakoga po nešto, hočeš agresivu, ples, psihodeliju, pametne tekstove (ponekad i iznenađujuće konkretne kao recimo o ružnoj novogradnji).Uživo su odlični, Bojan je pokupio ritmične obrasce od najboljih u noise-u i post-punku, Romana je prigrlila imidž ledene kraljice, gitarist Dragan skida sve od Angus Young-a pa do John Squire-a i svih između. Već spomenuta vokalna interpretacija zapravo daje određenu dozu instant prepoznatljivosti jer nitko dosad nije skinuo Kebru s tolikom uvjerljivošću. Slušajući sad pjesme s Bandcampa, stječem dojam da su nekako podproducirane, mekane, bez onog soničnog udara kojeg su demonstrirali uživo, ali zbog tog i služe nastupi uživo, zar ne? Krcati Mali pogon je za vrijeme cijelog nastupa bio ekstatičan, a pogotovo na (pretpostavljam) hitovima "Najbolje što znam" (još uvijek ne mogu izbaciti iz glave), "Srce" i "Sve iz početka". Uglavnom, Artan Lili su opravdali status jedne od najvećih klupskih atrakcija u regiji, a sudeći po ovom rasprodanom koncertu, vrlo je izgledno da će se obećanje o sljedećem nastupu u Velikom pogonu ispuniti.

tomislav // 24/04/2016