Petak navečer i koncertu u Maloj dvorani Lisinski, u situaciji kad se i u Velikoj održavao nekakav koncert, prethodi borba za parking i gotovo sigurno kašnjenje na koncert. Tako nešto skoro se dogodilo i meni, ali zvijezde su se dobro poklopile i na koncert sam stigao na sam početak. Ono što me iznenadilo bila je lijepo ispunjena mala dvorana, za koju sam prije koncerta očekivao da će više biti prazna neg' puna. Dobro ispunjena dvorana nažalost nije uspjela ponuditi nešto više od učmale atmosfere, u kojima solo dionice izvođača nisu popraćene aplauzom, više se sjedilo i slušalo, a nekako manje motiviralo bend da se ispruži još malo. Glazbeno je sve bilo na nivou, zvuk u dvorani bio je sjajno pogođen, a Nahornyjeva glazba nosila je najbolje komponente poloneze, jazza i klasike. Najviše su na tapeti bile pjesme sa zadnjeg albuma Hope, gdje su najave između pjesama bile malo šture i teže razumljive, ali uspio sam poloviti neke od naslova; "Heroes" (naravno, nema veze s Bowiejem!) i "Jews". Glazba kojom nas je trio punio bila je najbliža "middle of the road" jazzu, bez pretjeranih egzibicija i ulazaka u avangardne vode. Solo dionice i improvizacije nisu također bile toliko intenzivno prisutne, ali sinergija između muzičara bila je na visokom nivou. Posebno je to odavao kontrabasist Mariusz Bogdanowicz, koji je bio puno opušteniji nego kad je prošle godine nastupao sa svojim kvartetom. Koncert su zatvorili Nahornijevom transkripcijom Chopinove "Polish fantasy", u kojoj se osjetila kombinacija klasike i poloneze kojom nas nosi ovaj trio. Onda je uslijedio bis na kojem su se glazbenici napokon opustili, bubnjar Piotr Biskupski tu je izveo impresivnu solo dionicu, toliko me ošinuvši da sam se pitao gdje se skrivao čitave večeri. Šteta što su najbolje čuvali za kraj, jer su svojim dionicama na bisu najviše pokazali zašto su toliko cijenjen kolektiv i u Poljskoj i u ostatku Europe, za što su dobili i pošten aplauz nakon svake solo točke. Možda i najveća pobjeda koncerta je prisutnost mladih ljudi, kao i roditelja s djecom, i svi oni su s koncerta izašli ispunjeni jednim dobrim duhom koji je u sve nas unio David Nahorny i njegov trio.

jura // 07/12/2015