Nije baš čest slučaj da mi se predgrupa sviđa više od glavnog benda, ali da sam pohodila koncert Pearl Jama u Pragu ili Beču mislim da bi to bio slučaj. Nije da su me Tarantula A.D sad nešto beskrajno oduševili, ali bili su bolji nego sam očekivala. I nisu me udavili. Tijekom koncerta smo mogli čuti cijeli niz instumenata, od uobičajenih za rock bend (gitara, bas, bubanj), preko nekakvog hibrida gitare i basa, do violine i violončela. A kolika je raznolikost u instrumentima, tolika je raznolikost bila i u glazbi koju smo mogli čuti. Neke stvari su im totalni post rock, da bi odmah nakon toga uslijedila neka brutala s mrcvarenjem violončela i gitara, a bunjar je izgledao kao da će poletjeti od mahanja palicama, da bi nakon toga prešli na neki chill out instrumental. Sve to lijepo zvuči, ali kad tako skaču s jedne stvari na drugu, rasipaju se na sve strane i nekako vas spriječe da se ufurate do kraja. Publika je naravno najbolje reagirala na buku, dok se za vrijeme tihih pjesama čulo glasno komentiranje i prigovaranje, što je bilo stvarno iritantno, a kako je KSET bio polu-prazan, odzvanjalo je na sve strane. Bubnjar, najpričljiviji član benda, nas je obavijestio da će bend uskoro promijeniti ime iz Tarantula A.D. u Priest Bird (ili Priestbird, nisam sigurna koja varijanta), a snimaju i novi album s kojeg su nam i odsvirali jednu pjesmu.

Vjerujem da je u Beču i Pragu bilo prilično začuđenih ljudi u publici kad su im Tarantula A.D. počeli svirati, i uopće si ne mogu zamisliti kako izgledaju i zvuče u nekoj divovskoj dvorani pred 10 000 ljudi. U KSET-u su bili taman.

ana // 19/10/2006