Trka i stiska s vremenom proizašla je baš zato jer nismo dovoljno visili na facebooku, a došli smo taman s rasprave o njemu. Dobro, popili smo pivo u međuvremenu ali samo zato jer nismo znali da ima predgrupe i da koncert ne počinje u 21h, kao što je na stranici od Tvornice pisalo. I tako smo saznali da Dina Rizvić nastupa u 21:45 a Luce oko pola 11. Vau.. pomislih.. ponovno mi se sasvim slučajno desilo da naletim na njezinu svirku u Tvornici. To mi se sasvim slučajno desilo na Josipinom koncertu kad su na stage bile pozvane Dina Rizvić, Dunja Ercegović aka Lovely Quinces i baš Luce na čiji smo koncert došli i večeras. U međuvremenu sam pročitao ponešto o toj mladoj glazbenici iz Labina i zavrtilo mi se u glavi. Ako vas zanima, pročitajte samo najavu programa MIMO i sve će vam biti jasno. Ukratko, radi se uglavnom o nekoj kombinaciji popa i jazza, no imali su sjajnih trenutaka. Kako sam bio ispred stage-a, moglo se točno vidjeti kako se ovo dvoje glazbenika dobro razumije i reagira na međusobno muziciranje. A pošto je Dina još mlada, ko zna.. možda se kroz godine okrene sasvim ka jazzu, pa ćemo iz Istre dobiti još jedan biser čija jazz glazba može bez problema na bilo koju svjetsku pozornicu. Mislim da Istra ima baš neki posebni štih i kulturu a Labin, s obzirom na broj stanovništva je ultra produktivan gradić. Ako vam je ta informacija možda strana, neki od primjera povezanih s Labinom su The Orange Stripes, Pridjevi, Loell Duinn, The Mezcal Moon... a po tome sudeći izgleda da Labin leži na nekoj magičnoj rudi, pa su ljudi koji tamo žive omađijani na najbolji mogući način, pa postaju odlični glazbenici. Iako to sigurno nije tako, što god da rade, samo neka nastave.
Nakon Dine i pratećeg joj saksofonista, na stejđu promenada. Priprema za Luce. Gledam ko se sve muva gore i čekira opremu i mislim si.. dobar si je mala bend složila. Ima ih odasvud, Luka Geček, Marino Vinja, Daniel Kadijević i Dominik Žagmešter, a muvao se tu još i Mark Mrakovčić, pa i Irena Žilić. A zadnji puta kad sam je gledao s njom je svirao samo Vinko Ergotić. Normalno, neki su bili samo u ulozi gostiju, ali svejedno. Pogled na prve redove publike otkrio mi je da su žene suvereno vladale tim teritorijem i svirka je za par minuta mogla početi. Luce je čini mi se cijeli koncert tu i tamo bockala trema pa joj sam scenski nastup nije bio neki spektakl. No i glazba joj je koncipirana tako da nije baš plesna. Pop sličan recimo Adele. Ljubavne tematike naravno. I bez obzira što mislim da je uz tekstove mogla biti smišljena zanimljivija glazba koja bi pratila cijelu priču, ipak je Lucin glas taj koji je u prvom planu. No Luce se još uvjek drži podosta sudržano kad su live nastupi u igri. Možda će netko krivo shvatiti, no volim itekako ljubavne pjesme. Elbow, Jurado, Cave itd. da ne nabrajam, su mi recimo odlični i mogu satima slušajući ih, ali glazba je ta koja će mi dočarati potpunu sliku. A ostao sam dojma da Lucina nema tu dozu intime i emocija koje bi bile dovoljne da upotpune priču. Nema veze jer vrata su joj se širom otvorila i trenutno se samo treba graditi. U set listu također su bili uvršteni i komadi od Josipe i Indexa i moram priznati da su mi zvučali puno bolje kad su in svirali. A skužio sam da čak i neke njihove stvari imaju pomalo taj starinski prizvuk i to mi je super. Sve u svemu, Luce držim fige da nastavi s radom i živo me zanima kako će zvučati kroz recimo dvije-tri godine. A što se Dine tiče, njoj želim da se opkoli sa što opičenijim glazbenicima i snimi neki maestralni jazz album.

mario m. // 03/11/2015

> vidi sve fotke // see all photos