Sjećam se jedne epizode Murphy Brown s početka devedestih: Murphy je došla u posjetu njena nećaka tinejdžerka, i da joj pokaže kako je down with the young people, zajedno su slušale muziku. Nakon otprilike pet sekundi Murphy je za zgražanjem tražila da ugasi tu užasnu buku, uz nećakino negodovanje da je to najcool bend tadašnjice: Pubilc Enemy. Otdada je prošlo petnaestak godina, "najcool bend danas" i PE više ne idu u istu rečenicu, ali sam ih jednostavno morao ići pogledati.
Od posjetitlelja koncerta zbilja nisam znao što očekivati, jer ipak je to bend koji je na vrhuncu popularnosti bio početkom devedestih, pa nisam siguran koliko od trenutno bujajuće hrvatske hip hop populacije drži do tradicije i old schoola, no od faca smo ipak vidjeli Edu Maajku, a ispred ulaza nam je čak Target iz bivših Tram 11 pokušavao prodati neku kompilaciju na CDR-u. Novi gangsta-ghetto trend ili je čovek zbilja bez para? Sam koncert je dosta kasnio s početkom što je izazvalo prilično negodovanja kod publike. Neki roadie je u više navrata pokušavao popraviti situaciju, no ljutoj masi od nekoliko tisuća ljudi nemaš baš što napraviti ako im ne daš ono što žele, tako da kad je konačno malo prije ponoći bend istrčao na scenu, radovanju publike nije bilo kraja.
Odmah su počeli žestoko, a kada sam prepoznao stihove "I got a letter from the government the other day..." iz "Black Steel (In The Hour Of Chaos)" i sam sam kao neka curica počeo vrištati i skakati od uzbuđenja. Repertoar je prošao kroz sve faze benda, naravno uz oduševljenje publike na zaustavljanju na hitovima poput "911 Is A Joke", "Bring The Noise", "Don't Believe The Hype", noviji "He Got Game" i na bisu, naravno, "Fight The Power".
Chuck D (One of the fathers of revolutionary music and our time - period, citat Zacka de la Roche), kralježnica Public Enemyja, je svoj dio posla odradio besprijekorno. Njegov vokal je, bar sto se mene tiče, jedan od najupečatljivijih i hip hopu i gledati ga uživo je uistinu nezaboravo iskustvo. Istinski heroj, ako smijem biti tako drzak.
Flavor Flav izgleda da ipak nije bio prezauzet svojim revivalom kroz razne reality showove kroz koje se bio spetljao i s Brigitte Nielsen (!?) da bi zaboravio kako se pravi show. Samoproglašeni hype-man (ili comic relief, ako hoćete) je uzvrsno parirao političko-revolucionarnoj ozbiljnosti Chucka D-ja, i iako je malo pretjerao s predstavljanjem stvari sa svog uskoro-izlazećeg solo albuma, nećemo mu pisati minus. Novi DJ - Lord (Terminator X je 1999. napustio PE) je također bio na visini zadatka, a i izgledao kao neki über-DJ: s dredovima, bez majice i diskretno nabildan, skrečao je i rolao i vrtio ploče po zraku, nekada kao da se i previše trudi, no mora se priznati da cipele Terminatora X i nije tako lako za ispuniti.
Negdje oko 2 ujutro i bend i publika su bacili ručnik i mislim da nitko s koncerta nije otišao nezadovoljan.

Ivan Knezevic

maxse // 09/10/2006

> vidi sve fotke // see all photos