home > koncert > CALVIN JOHNSON, LIME CRUSH @ Močvara, Zagreb, 18/10/2015

kontakt | search |

CALVIN JOHNSON, LIME CRUSH @ Močvara, Zagreb, 18/10/2015

Uf, kako volim te nedjelje u Močvari. Što ima bolje nakon napornog tjedna nego zavaliti se u neki kutak tog kluba i dopustiti da vas uvijek neki novi čudak sa svojom gitarom začara i odvuče u neke do tad neistražene moždane prostore. Možda se varam, ali zbilja imam dojam da takvi pomaknuti gigovi u Čvari uvijek nekako padaju baš u nedjelju. Ova je bila rezervirana za Calvina Johnsona. Čovjek je to čije bih dosadašnje projekte, kolaboracije i inicijative mogao nabrajati do preksutra, pa ću se zadržati na najvažnijima - osnivač K Recordsa, bendova Beat Happening, Dub Narcotic Sound System te The Go Team i organizator International Pop Undergrounda. No, kako niti jedan od nabrojanih bendova u posljednje vrijeme i nije nešto aktivan, Calvin nas je ovaj put posjetio u solo izdanju. Koncert je trebao početi u 21:45 (što bi bilo primjereno budući da je sutra radni dan), ali se tijekom tog popodneva pojavila informacija kako je čovjek donio film o hip hop kompilaciji koju je njegova kuća izdala, plus još par nekih spotova i koječega, pa je htio da to vidimo. Ni film ni spotovi nisu loši, ali nisam siguran koliko je to nas okupljene tamo uopće zanimalo. Mislim, oni koji su zaluđeni štovatelji Calvinova lika i djela su vjerojatno uživali, dok su ostali, a tu ubrajam i sebe, malo bacili oko a malo pušili ispred i čekali da završi. Nakon filma je tip izašao pred nas i još malo govorio istome a onda je došao red na naša pitanja. Tu se iskazao jedan mladić koji je postavio neko nebitno pitanje na koje je Johnson odgovorio s "I'm not really sure", i onda je koncert konačno mogao početi.

Prvi bend večeri je bio Lime Crush. Radi se o tri djevojke i jednom bradatom gospodinu koji sviraju riot grrrl! I to kako! Calvin Johnson je jedna od najzaslužnijih osoba za stvaranje i proboj tog žanra, tako da ne čudi da je i dalje u stanju prepoznati pravu stvar i pužiti joj priliku. Ukratko, Lime Crush me svojom zaraznom energijom, neopisivim šarmom i plesnim catchy stvarima jednostavno otpuhao. Kao što možete pretpostaviti, bend slijedi zacrtane feminističko-anarhističko-lezbijske postulate žanra i radi to na način toliko iskren i privlačan da sam i sam poželio postati lezbijka. Ono što je najzabavnije kod ovih brijačica je činjenica da nakon svakih par pjesama zamijene instrumente, tako da je u njihovom jedva polusatnom setu svatko svirao sve. Ali i dalje je sve zvučalo jebeno, jer ovo je ionako muzika za koju ne treba imati puno sviračkog ni pjevačkog umijeća. Važnije je da se prenese poruka i osjećaj, a to im uspijeva u potpunosti. U publici je bilo možda pedeset ljudi, i svaka od pjevačica (bradonja je toliko feminiziran da se vjerojatno ne bi naljutio što ga tako zovem) se potrudila da se obrati direktno u facu svakom od nas. Trčakarale su uokolo, smijuljile se i derale. I bilo je predivno, apsolutno predivno. Najbolja kombinacija je ipak bila i ona koja je najduže trajala - s crvenokosom za vokalom i crnokosom za basom. To što je ta žena radila s bas gitarom mi se činilo kao oličenje jednostavne genijalnosti, dionice su bile tako banalne a tako zavodljivo plesne da je to bila milina. Publika je većinom bila sastavljena od živopisnih hipster(ic)a, gejeva, lezbijki i feministica, tako da me začudilo što ovaj bend nije dobio malo burniju podršku i više interakcije. Jer zaslužili su je u potpunosti, a i vidjelo se da im je do toga stalo. Jebiga, ipak je to nedjelja. E da, na jednoj pjesmi im se pridružio i Calvin, više kako bi prezentirao svoj čudni ples nego i zbog čega drugog. Lime Crush je novi bend, imaju zasad samo jedan EP. Jebeno, znači da će nam se sigurno još vraćati slijedećih godina. Terapijskom izaslanstvu su se više nego svidjeli, imaju minimalno dvoje novih fanova.

Calvin je svoj nastup otpočeo još jednim monologom. U dvorani su bila upaljena sva svjetla i čovjek nije bio ozvučen ničime, što je u kombinaciji s manjim brojem posjetitelja stvaralo jednu sasvim privatnu atmosferu. Ispričao nam je neke anegdote o velikom broju Hrvata koji žive u njegovoj regiji i njegovoj povezanosti s njima na razne načine, te poentirao kako je zbog toga naročito uzbuđen što je ovdje. Neloša spika, par puta smo se zajedno s njim nasmijali i natjerao nas je da ga malo zavolimo i prije nego što je krenuo s pjesmama. A onda je počeo svirati tu svoju prašnjavu akustaru... S njegovom sam glazbom do sad bio upoznat isključivo preko spomenutih bendova u kojima je igrao ključne uloge, nisam točno znao što me očekuje u ovoj solo varijanti. Sad znam otprilike što to jest, ali nisam siguran da vam mogu to točno prenijeti na ekran. Pokušat ću. Radi se o potpuno nekonvencionalnoj glazbi koja je davno rekla zbogom svakom smislenom aranžmanu i strukturi. Prilično je minimalistička i tiha, iako zbog toga ne gubi na nametljivosti i prodornosti. Jamačno čovjek zna vrlo dobro svirati gitaru, ali te mu večeri nije bilo u interesu to nam dokazati, izgledalo je više kao da napikava nasumične tonove i dobro se zajebava pričajući pizdarije glumeći pritom da cijela stvar ima nekog smisla. Iz prve ruke znam da je tamo bilo entuzijasata koji su tvrdili da ih je potpuno uvukao u svoj svijet i oduševio. Bit će da se radi o tome što su zbog silnog respekta za ono što je čovjek u karijeri uradio, automatski bili neusporedivo otvoreniji za sve te njegove ekstravagancije. Odgovorno tvrdim kako bi se nekom anonimusu, da je odsvirao iste stvari kao i ovaj, na gigu pojavilo pet ljudi a do kraja ostao jedan. Nemojte me krivo shvatiti, nije da mi se nije svidjelo to što ovaj lik svira. I vjerojatno bih nakon određenog vremena intenzivnog preslušavanja njegovih solo albuma i ja imao neki način za povezati se s tom glazbom i shvatiti ju. Zasad, gabariti mog sviđanja su ostali u granicama "ah, zgodno", "pfff, koji lik" i "hahah ne mogu vjerovati".

Za one koji briju na ladice, mogu reći da tu ima bluesa, americane, folka, pa čak možda i malo gospela. Ali sve to skupa jednostavno ima premalo logike da bi se moglo samo tako kategorizirati. U domaćim okvirima, mislim da se zbilja može povući paralela s Manceom. Samo što je ovaj gospodin ipak po svemu sudeći dosta razboritiji van pozornice, pa se to njegovo "luđaštvo" možda može smatrati pomalo usiljenim. Joj, sad ispadam malo prestrog. Bilo je dobro na gigu. Zanimljivo, simpatično, otkačeno. Lime Crush je doduše odnio pobjedu, definitivno.

ujak stanley // 21/10/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*