home > koncert > TRIBUTE TO FLOR KILAH #11 (prvi dan) @ Pogon Jedinstvo, Zagreb, 09/10/2015

kontakt | search |

TRIBUTE TO FLOR KILAH #11 (prvi dan) @ Pogon Jedinstvo, Zagreb, 09/10/2015

Za one koji ne znaju, Pogon Jedinstvo je prostor do Močvare. Dvorana je najmanje duplo veća od Močvare i više orijentirana na performanse, kazalište, instalacije, radionice i prostore za probe nego na živu muziku. Osim benefit koncerta za reciklirano imanje u Vukomeriću, ne sjećam se u Jedinstvu niti jednog isključivo glazbenog događaja. To naravno ne znači da ih nije bilo. Iako je potpuna dominacija breakdancea bila na programu drugi dan festivala, spletom okolnosti se protegnula i na prvi koji je trebao dan MC-jeva. Tako da sam se zatekao u situaciji da osim o glazbi pišem i o plesu što nisam nikada činio. Dakle, prvi dio ovog teksta je svojevrsni presedan na Terapiji koja pored glazbene, knjiške i filmske nema rubriku za plesne recenzije.

Dosta sam se radovao nazočiti betlanju MC-jeva. Pogotovo stoga što sam ga prije skoro mjesec dana propustio na višednevnom festivalu hip-hop kulture u Medici. A i navukao sam se na domaće Rap Skillz betlove kao neki na tekme, iako nisam siguran da li se u Jedinstvu trebalo raditi o prewritten ili freestyle formi. Ali nažalost, zabavne verbalne orgije prijateljskog vrijeđanja su propale, jer se prijavio samo jedan čovjek, stanoviti MC Pacho. Zbog toga se natjecanje u brejkanju pomaknulo sa subote na petak. Iz prve sam prema tom potezu gajio dvostruko razočaranje. Prvo, nisam došao gledati breakdance (iako nije da ga ne volim, čak ga smatram vrhovnom formom plesa, ali kao muzičaru i tekstopiscu draže mi je repanje). Drugo, možda sam neupućen, pa ne znam koliko je pojam brejkanja rastezljiv, ali očekivao sam akrobacije, a dobio nekakvu ekscentrično-hiperaktivnu varijantu neobičnog plesa. To je valjda ono što se na plakatima za plesne tečajeve naziva hip-hop dance. No ajde, ipak je Flor Kilah bio B-boy, pa sam odlučio plesni contest popratiti do kraja. Najzad, ipak smo tu da odamo poštovanje prerano preminulom kralju domaćeg brejka. A osim toga, nisam od onih koje mrzi da se gibaju, jer i sam volim po gigovima praviti cirkus na podiju, pa sam prihvatio to i kao priliku da gledajući naučim nešto novo.

Struktura eventa je bila takva da su s jedne strane bili mix pult, razglas i žiri, a sa ostale tri široke tribine na dva kata. Izvođači/ce su tako bili u sredini. Svi smo se posjedali po tribinama i podu i show je mogao početi. I što sam više gledao te gipke djevojke i momke kako izvode bijesne gliste po podiju, a potom se razdragano grle nakon svakog megdana, osjećaj razočaranja je polako jenjavao i ustupao mjesto čistoj radosti. Pogotovo pri kraju kada su malo po malo na floru ostajali samo najbolji. Vrlo ugodno edutaiment iskustvo mi je bilo pritom s obližnjom instruktoricom plesa komentirati plesače i -ice. Štoviše, poprilično sam se uživio u ulogu pametnjakovića koji umišlja da kuži ples kao profić. Bilo je tu i neslaganja, ali dosta mojih opaski je naišlo na njeno odobravanje ili "hahaha, zakon!" moment, što mi je dalo povoda da laskavo pomislim kako ipak imam nekog pojma o plesu, a ne kao da samo smaram dobacivanjem gluposti. Čak sam se osjećao i ponosnim, jer eto, kao nisam džabe prolio more znoja na bezbroj koncerata u životu. I dok je struka više vrednovala raznolikost pokreta i tehniku, meni laiku su više ulogu igrali emotivna angažiranost, izvođačka karizma i poduzimanje efektnog trika u skladu s dinamikom muzičke podloge. Npr. nisam mogao oprostiti ako plesač/ica propusti naglasiti nekim junačkim "bam!" pokretom prijelaz iz brejka ili predigre u vožnju ritmom ili ako se cijelo vrijeme samo žestoko bacaka ili lagano izvija iako muzika primjetno dinamički oscilira.

U finalnom okršaju publika se digla na noge i prišla bliže plesačima. Tako im je suzila prostor za izražavanje, ali to nije nimalo umanjilo kvalitetu njihove izvedbe gdje je svaki upečatljiviji pokret bio praćen euforičnim ovacijama. Oprostit ćete mi što se ne sjećam imena ili nadimaka finalista, pa ću ih zvati lik sa šeširom i lik u šarenoj jakni. Obojica su pokidali flor vrlo razigranim, živopisnim i nepredvidivim plesom ravnom spoju klaunske točke u cirkuskoj predstavi i neke plesne inačice stand up komedije. Ovo ću zvučati kao klišej sportskog komentatora, ali fakat je bilo gusto do samog kraja i vidjelo se da će o pobjedniku odlučivati sitne nijanse. Ali ipak, u zadnjem krugu šeširac je pokazao više izdržljivosti i mašte te odnio zasluženu pobjedu sa 2:1. Fazoni sa bizarnim bacanjem i vucaranjem po podu te poigravanje šeširom su spadali u sam vrh plesnih pančeva. U nekom trenutku su djevojke i momak iz žirija demonstrirali svoje osebujne plesne vještine da još malo potpale vruću atmosferu i naravno da zakucaju potvrdu kako su kvalificirani za ocjenjivački sud. Ipak, najgromoglasnije ovacije i status legende večeri je pobrao klinac koji nema ni 10 godina, a razvaljuje podij kao da je prije naučio plesati nego hodati.

Istovremeno, u sjeni ovog događaja nekoliko brejkera u mračnom kutku dvorane vježbalo je akrobacije preko muzičke podloge za natjecanje kao da ih se to ništa ne tiče. Moglo ih se vidjeti isključivo ako bi vam oči slučajno nakratko zalutale sa contesta u pozadinski dio dvorane. Ali nitko nije ni pomišljao zbog njih propustiti contest. Iako nemam frendove među natjecateljskim kadrom, i meni je bolji osjećaj gledati dvoboje talentiranih entuzijasta, nego rutinski trening izbrušenih profića.

Večer ide dalje. Nakon brejkanja skoknuo sam bajkom do iza NSB-a po pivu ponukan lakoćom unosa i konzumacije vlastitog pića unutar pogona. Nemam ni sada pojma koliko je koštala piva na šanku Jedinstva, ali sigurno duplo skuplje nego na relativno obližnjem noćnom kiosku. Kad sam se vratio, Tibor i dvojica mu suradnika naoružanih bežičnim mikrofonima već su bili na podiju. Pomislih da će nakon one plesne euforije masa biti raspoložena odmah okružiti MC-je i razvaliti podij, pa da tako pogonom zavlada jedna idilična drugarska simbioza izvođača i publike. Ili drugim riječima, da će se repanje i plesanje (pa valjda bi se našao i koji brejker da malo "posoli" atmosferu) spojiti u jednu sinergičnu cjelinu koja će pored DJ-a i grafita na transparentu iznad mix pulta tvoriti dostojan prizor jedinstva svih 4 elemenata hip-hopa. Mislim, nisam baš očekivao romansirane epske prizore klupske fešte kao u "Beat Street" i ostalim hip-hop filmovima 80-ih, ali me prenerazilo da je nakon onakve plesne histerije čitav podij ostao mrtav prazan. Na tribinama je tridesetak ljudi čilalo i u pozadini smo mogli vidjeti neke sramežljive naznake plesa. Sumnjam da je ekipu uhvatio neki iznenadni turobni sentiment za pokojnikom, jer većina prisutnih je premlada da ga je bila imala prilike upoznati za života. Više je mogućih razloga takvom padu atmosfere. Prvo, sastav ljudi se nakon završetka plesnog dijela poprilično izmijenio. Podosta ih je nakon plesnog natjecanja otišlo doma na spavanje, a pristigao je i određen broj novih ljudi koji nisu bili svjedoci plesne euforije. Izgleda da je većina došla samo na ples, neki samo na MC-je, a rijetki na oboje. Drugo, neki su se možda sramili izletiti na podij nakon što su vidjeli kako to kvalitetno i strastveno rade natjecatelji/ce. Treće, tekstovi se nisu dovoljno razumjeli jer su vokali imali mutan zvuk, a zbog neusklađene glasnoće mikrofona raznih MC-a buka matrice decibelaže mlaznog aviona često bi progutala repanje. To je bila dosta otežavajuća okolnost s obzirom da nisam imao dojam kako ljudi napamet znaju tekstove ijednog izvođača osim glavnog. Ako se sadržaj tekstova ne razumije radi lošeg ozvučenja, džabe svima trud oko dobrog flowa, delivery-ja, pančeva, multija, wordplay-ja i ostalih vještina reperskog zanata. Ne bih se čudio da su se i reperi žalili na očajan zvuk, što bi objasnilo činjenicu da ni sami uglavnom nisu djelovali previše raspoloženo tijekom nastupa.

40 Industry kao da su namjerno iz napušene zajebancije do kraja opstruirali mogućnost dizanja ljudi na noge tako što su cijeli nastup odradili sjedeći na stolicama. ONI su čak uspjeli animirati šačicu ljudi da ustane, ali stigli su odrepati svega jednu stvar. Naime, iznebuha je stigla dojava. Ne o bombi, nego da se nastup mora prekinuti, jer je došla murija povodom žalbe za buku. Znam da je to teški stereotip, ali siguran sam da je opet neku babu koja je kao nagluha (a po potrebi se diči apsolutnim sluhom) iz straćare pokraj HRT-a zasmetalo što se omladina zabavlja, a ona jadna ne može spavati. A nije da ju ujutro čeka okopavanje vrta. A nikad ju ne smeta repertoar koji se na svadbama u obližnjem restoranu "Marijino zvono" rošta do jutarnjih sati. Tko zna, možda vjeruje da su narodnjaci koji se tamo zvonko poje sakralni napjevi pod zaštitom djevice Marije. Iako dotičnu salu za svadbe pamtim po dobrim stvarima. Npr. kada smo iz Močvare u sitne sate znali banuti tamo na "predah" da se u slučaju predobre volje nekog dobrano našvasanog kuma ogrebemo za koju rakijicu ili komadić odojka.

Dakle, nakon što su ONI skraćeni, General Woo je brže-bolje iza mix pulta odrepao tri stvari okupivši dvadesetak ljudi s druge strane ograde i nestao. Taj hit & run moment mi se činio toliko nestvaran da sam pomislio kako sam doživio Generalovo ukazanje, a ne nastup. A nisam večerao nikakvu kemiju. Ili kao da je banuo u kafanu, trgnuo s nogu tri slavonske ljute i požurio dalje nekim hitnim poslom. Baš je žalosno ispasti žrtva fijasko situacije za koju nisi kriv, a imati iza sebe, između hrpe ostalih, i onako sjajno odrađen koncert prije 5 mjeseci u skoro napunjenom Vintageu.

Eto, koncertni dio je nažalost neslavno propao zbog neriješenih legalnih pitanja korištenja prostora. A i odaziv ljudi je bilo daleko ispod onih 707 virtualnih attendova na fejsu. No, više me ne čudi da hip-hop ekipa po fejsu najviše laže u najavama svojih dolazaka za razliku od pankera koji radi memorijalnog koncerta za prerano preminulog Antuna Krajinovića Tunu (Mikrofonija) dolaze iz cijele države i prekrcavaju kapacitete sve većih dvorana. Ali najviše me zaprepastilo što se ekipa nakon prekida eventa mirno pokupila kući kao da se radi o krajnje normalnoj pojavi. Nigdje na njihovim licima revolta ili razočaranja. Više kao ono: "e baš dobro što je gotovo, taman stignemo prvim noćnim u kvart spaliti još jednu frulu za laku noć". Ne znam za vas, ali meni je ovakav kraj baš ostavio gorak okus. Pogotovo s obzirom na odličan maratonski nastup Tibora, 40 Industry-ja i all stars grupe ONI na Reunited festivalu u Medici gdje je ekipa kidala majkove do dugo u noć čak i kad je pred stejdžem ostalo samo nas 5 pijanih budala. Također su pokazali da vrijede više od nahajpanih trappera kada su na kocki u Aquariusu pripremali teren za Onyx. Ovdje nije bilo bine, pa sam očekivao prisniju atmosferu i divlju feštu, a dobio loš zvuk i statiku. I siguran sam da bi se sve to uspjelo popraviti da nije bilo preranog prekida. Nekima od nas je partijanje tek počelo, pa smo se solidno skrasili preseljenjem u Močvaru gdje smo za džabe mogli pošteno ispresavijati kičme uz prastare dance hitove puštane s gramofonskih ploča.

Drugom danu festivala nisam mogao prisustvovati, ali nadam se da je protekao bez neželjenih (a da li zaista i neočekivanih?) situacija kao prvi. Ne preostaje mi drugo nego poželjeti više odaziva u prijavama za MC betlove, bolje tonske logistike za live nastupe i više sreće s murijom na idućem tributeu. Sva sreća da s plesnim programom nije bilo problema, jer ipak je to na večeri Flor Kilaha glavni program za sve uzraste, a MC-jevi popratni sadržaj i zabava za one kojima je izlazak dopušten i nakon ponoći.

ognjen bašić // 11/10/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*