Pri dolasku na koncert sjajne američke free jazz skupine Mostly other people do the killing, nisam očekivao da će u KSET-u biti jedva desetak ljudi. Koncert je na stranicama kluba najavljivan za 20h, u tom je trenutku bila tonska proba koja je već tad obećavala sjajnu svirku. Društvo s kojim sam zauzeo stol u sweet spotu, također je komentiralo "mnogobrojnost" ljudi , ali znali smo da će svirka koja će uslijediti biti nešto vanvremensko. Tako je i bilo. Oko 22h počeo je koncert nakon još jedne kratke tonske probe, koja je samo nabrijavala sve nas prisutne. Mostly other people do the killing su ubili i to bi bilo dovoljno. Oni su j...či majke na svojim instrumentima, meni je najviše legao Jon Irabagon, tenor saksofonist, koji je izvlačio tako široki dijapazon tonova da nisam bio siguran svira li alt, sopran ili tenor. Jedan od kolega bio je najviše improsioniran pijanistom, koji je kombinirao zvuk klasičnog i električnog klavira, a drugi (koji je btw, bubnjar) kolega nije vjerovao kakve ritmove bubnjar Kevin Shea izvlači. Posljednji iz benda, kontrabasist Matthew "Moppa" Elliott, vođa je ove free skupine. U svom sviranju kombinirao je prste i gudalo, a prsti su mu ponekad išli toliko brzo po žicama, da ih nije bilo moguće pratiti. Između pjesama pričao je priču o svojim pjesmama, naslovi su najviše imali veze s gradovima u Pennsylvaniji. Za vrijeme najave nije imao mikrofon, pa je glasnije pričao, a tom neposrednom gestom stvorila se kemija između njega i publike. U najavi pjesme koja ima vezu s filmom Bad Santa, netko iz publike glasno je uzviknuo kultnu rečenicu iz filma: "Fuck me Santa!", što se i bendu dopalo. Pričao je priču i o gradovima s dva imena, a jednu od kompozicija posvetili su velikom Horaceu Silveru. Free jazz koji su ponudili nosio je slobodu u improvizaciji, sve ono što modernu jazz glazbu čini onim što jest. Svatko tko je pasionirani ljubitelj jazza, svjestan je da je to glazba kod koje nema povratka nazad, nešto volim, a nešto ne volim. Možda takvih zaljubljenika kod nas nema puno, ali mi koji smo prisustvovali koncertu, definitivno smo pali na dupe. Grupa ima sjajne dinamičke uzlete u iskrene free vode, iz kojih odlaze u standardniji moderniji boperski pristup,a onda se opet vrate u free. Grupa nije dozvolila da ih neveliki broj prisutnih (cca pedesetak) omete u davanju sebe sto posto, pa što reći osim, hvala im na tome. Poslije koncerta uslijedilo je druženje s bendom, pričali smo o kultnim jazz pločama, novim free izvođačima, hrvatskim pivama, pelinkovcu i rakiji. No to je tekst za jednu drugu priču.

jura // 04/10/2015