Samo me jedno istinski zanimalo s obzirom da su Enter Shikari konačno došli u Zagreb. Za ostalo sam bio posve siguran...

Veliki dan za Zagreb povodom dolaska ovog značajnog engleskog društveno-politički angažiranog benda iz St.Albansa i nije bio toliko značajan onoj količini publike koju je u nekim premisama valjalo očekivati. Organizator je već prema pretprodaji karata točno procjenio da Veliki pogon Tvornice slobodno može raspoloviti onim ogromnim zastorom jer gužve očito neće biti. Nije je bilo niti ispred kluba poput one situacije od prije samo dva tjedna kada se u dugačkom redu čekalo na ulazak za koncert Machine Head pa skoro dobrih pola sata, ali je mala prtljancija ovom prilikom nastala na službenom resoru - nešto im je zablokirao kompjuterski sklop pa nisu mogli izdavati ulaznice. Ili tako nešto slično. Uglavnom, nas možda pedesetak je čekalo u redu da se 'to' nešto popravi i vrati u optimalnu radnu funkciju. Dobrano smo se načekali dok je za to vrijeme predgrupa već odsvirala pa više od pola koncerta. Stoga se ispričavam momcima iz benda HACKTIVIST što ih nisam odgledao u kompletu. Nije moja greška, na koncert sam stigao bez zakašnjenja. Ekipa iz Buckinghamshirea sastavljena samo od tri muzičara (basist, gitarist i bubnjar), te dva frontmena (crnac i bijelac) solidno su otprašili svoju varijantu hip-hop metala u te 2-3 pjesme koje sam uspio uhvatiti. Sviraju čisto i moćno, basovi brundaju, riffovi se filaju, a ritmika varira od dubstepa do hip-hopa poput novije i daleko jednostavnije varijante RATM. Basist i bijeli frontmen su bili u izdanju kao da su upravo odigrali neku nogometnu tekmu ili košaricu na obližnjem školskom dvorištu: tenisice, majica i vrećasto široke sportske gage do koljena. Nikad ih na ulici ne bi prepoznali kao nekakve metalce ili članove alternativnog rock benda, no na pozornici su djelovali čist prihvatljivo mada za pojam jednog ovakvog sastava isuviše jednostavno bez ikakvog upečatljivog imagea koji im je daleko najslabija strana. Kad su završili sa svirkom uz pomoć frendova iz prateće ekipe sami su iznesli svoj instrumentarij s pozornice, ali ne nekud u backstage, već na začelje dvorane što baš i nije ulijevalo utisak da se pred nama sprema mogući spektakl. Sve je to izgledalo odviše domaće poput neke predgrupe za razmažene hrvatske zvijezde koje se ne žele družiti s onima što im zagrijavaju publiku uoči njihovog nastupa. Oki-doki, takav je očito koncept velikih zvijezda ENTER SHIKARI koji su kao uvodnik u koncert prvo puštali različite plesne disco-pop mikseve s odbrojavanjima DJ-a, dakako sve snimljeno i pripremljeno na matrici. Ti bokca, Kool & The Gang, Donna Summer, Diana Ross... Još 3 minute, još 2 i pol minute, još 2 minute, još minuta i pol... i evo, dolaze! Dakako, pošto je Tvornica bila samo ugodno popunjena (po običaju dio publike se smjestio u Mali pogon na čik pauzu), tog nekog napetog iščekivanja i nije bilo jer bend niti nakon četiri proslavljena i hvaljena albuma još uvijek kod nas nema neku osobito veliku bazu fanova. Ima u većini tinejdžerski i post-adolescentski krug koji je najmanje dvaput mlađi od mene, a bome i više. Ipak, nisam bio najstariji na koncertu, bilo je nekih puno starijih likova koji su očito doveli svoju djecu, srednjoškolce za koje je upitno percipiraju li oni snažan društveno-politički angažman ovog benda ili se samo furaju na njihovu muziku. Prije bih rekao ovo drugo. Nego, mene je zanimalo da nisu možda Enter Shikari još jedan u nizu onih bendova koji naprave fantazije u studiju sa samplovima i elektronikom, a dok izađu na pozornicu dočekaju vas samo žice i palice, te udri i fučkaš na ono što se nalazi na albumima. Na svu sreću nisu. Kamen mi je pao sa srca kad su počeli mračnim elektronskim uvodom, a svatko malo je centralna figura benda Roughton Rou Reynolds sjedao za svoja elektronska tehnička čudesa na kome ima miksetu, sampler, klavijature, programe i mali milion potenciometara. Počeli su vrlo žestoko u mathcore/post-hardcore izdanju s tipičnom scenografijom rasvjete koja je bazični vizualni efekt sličnih bendova, primjerice The Rodeo Idiot Engine ili The Dillinger Escape Plan. Mračna atmosfera, stroboskopi i plavo hladno svijetlo. Reynolds i ekipa na žicama (Chris Batten - bas i Liam 'Rory' Clewlow - gitara) pomahnitalo skaču, vidi se da imaju vraške kondicije i da su pripremljeni jako dobro. Tek nakon što su izredali uvodne žestice, upalilo se bistrije svijetlo koje je pokazalo da Reynolds nosi majicu s natpisom 'hospital', jedan od njegovih angažiranih subjekata problematike britanskog zdravstvenog sustava protiv kojeg se bori na posljednjem albumu "Mindsweep", osobito u pjesmi "Anaesthetist" uvrštenoj na večerašnjoj set-listi.

Koncert je neprestano bio nošen miš-maš kombinacijama žestokih i laganih pjesama s presjekom cijele karijere dokazujući da su od prvog do posljednjeg četvrtog albuma neprestano prolazili kroz različite stilske transformacije. Redali su se setovi techno, rave, d'n'b, dubstep faza, pa miješali s post-hardcoreom, punkom, alternativnim rockom, nu-metalom, industrialom, dakako nezaobilaznim laganicama i jasnim figurama da su pravi britanski bend kojeg nije mimoišao niti brit-pop ili indie-rock. Cijelo to vrijeme Reynolds se neprekidno dokazivao kao multiinstrumentalist malo sviravši gitaru, pa klavijature, pa se bavio elektronskim efektima, bome je zasvirao i trubu, a na bisu su mu dokuturali i starinski piano na kotačićima što mu se cijelo vrijeme nalazio iza leđa elektronskog instrumentarija.

Njihova glazba je uistinu mješavina svega i svačega, gotovo u svakoj pjesmi naredaju po par stilova s dovitljivim kompleksnim aranžmanskim sklopovima pokazujući da su izrazito potkovani u neubičajenim progressive tehnikama zahvaljujući prije svega Reynoldsu bez kojeg bi ovakav zvučni konglomerat bio nezamisliv. On drži cijeli šmek benda i ideologiju (šteta, nisu izveli "Gandhi Mate, Gandhi"), te je samo zbog njegovog pristupa i doživio vrtoglavu slavu. Batten, Clewlow i bubnjar Rob Rolfe kao trojac možda nikada ne bi isplivali iz gomile demo bendova jer su im svirački performansi prilično tanani i šlepaju se na gazdine ideje. Možda je netko promoćurniji još očekivao i neki govorno proklamirani program u pogledu kapitalizma, globalno poremećene socijale, nepravde, korupcije, ratnog profiterstva i inih stvari o kojima zbore njihove pjesme, no Reynolds se na mikrofonu držao samo onoliko koliko mu traju role u stihovima. Taj dio koncerta prepustio je svojim svircima koji više vole animirati publiku pozivima na skandiranje, samo jedan 'mosh pit' i povremene zahvale. Sveskupa, ne može se biti nezadovoljan. Po prvi puta su došli ovdje, niti sami nisu znali što mogu očekivati i kakva će biti reakcija, no nisu se držali bahato i prepotentno kao što to velike zvijezde umiju kad im na koncert dođe manje od 500 ljudi, a inače nastupaju pred 10 puta većom audijencijom. Ipak su pokazali vidno oduševljenje što postoji solidan feedback njihovih radova, što auditorij poznaje njihove pjesme, s njima pleše i skandira, a ne doživljava ih pasivno poput jednog lika koji je izvalio 'meni je ovo prelagano i bezveze, nikad ih nisam slušao, niti čuo za njih, da nisam dobio ulaznicu na nagradnoj igri, sad bih bio u Močvari'. Nije ga niti najmanje tangiralo što je na kraju koncerta gitarist Clewlow u žaru ushićenja podigao ogromno pojačalo, stavio si ga na glavu, a potom ga bacio iza leđa. Sumnjam da će ta kutija ponovno raditi bez problema, ali mi nije jasno čemu nezainteresirani ljudi dolaze na koncerte. Nit' razumiju o čemu bend zbori, nit' im se njihova glazba dopada, nit' se ne zabavljaju, a nit' ne pecaju cure, već gledaju budu li od koga nažicali cigaretu i pivo. Sva sreća što je takvih bilo jako malo, inače bi bila katastrofa ko' na Mjesecu gdje nema atmosfere. Enter Shikari su bend koji je napravio odličnu atmosferu i vrijedi ih očekivati ponovno. A tad bi bilo poželjno da se više ne davaju besplatne karte onima koji ne poznaju bend. Ja bih odmah sastavio listu pitanja. Prvo i osnovno, da li ste slušali bend? Nisam - Doviđenja. Jesam - Ajde da provjerimo. Sad ćemo te pretepsti, nećeš samo tako lako na Enter Shikari, pa nisu oni Metallica, Gunsi, Majke ili Psihomodo... Za pravu stvar se nešto treba i uložiti. Barem osnove poznavanja gradiva i terena.

horvi // 04/10/2015

> vidi sve fotke // see all photos