home > koncert > RYKARDA PARASOL @ Klub, Zagreb, 30/09/2015

kontakt | search |

RYKARDA PARASOL @ Klub, Zagreb, 30/09/2015

Prvi put je Hrvatsku posjetila prošle godine, svirala je tad u praznoj Močvari. Nije se naljutila na nas zbog toga, vratila nam se vrlo brzo. O Rykardi Parasol govorim, nastupila je nekidan u Klubu. Ljudi opet nije bilo puno, ali barem je dojam bio bolji budući da je taj Klub jedan majušan klub. I, usput rečeno, pravo je mjesto za jedan koncert ovakve prirode - priznat ću to čak i ja koji mu inače nisam sklon. To mjesto baš ima jednu mračnu, hladnu, klaustrofobičnu atmosferu, kao stvorenu za junakinju ove naše priče. Tu misterioznu tanašnu damu čarobnog glasa u dugoj crnoj haljini.
[ rykarda parasol ]

rykarda parasol   © pec

Imao sam priliku nedavno raditi intervju s njom, rekla mi je kako se ona nije odlučila baviti muzikom, već da je muzika odabrala nju. Iskreno, smatrao sam to pomalo pretencioznim odgovorom. Sada nakon odgledanog koncerta, znam da nije lagala. Pjesme joj izviru s pozornice i prelijevaju se u naše uši toliko opipljivom lakoćom da doista ne preostaje ništa nego vjerovati da je ona samo posrednik između nas i nečega za što bi najbolji opis bio "osjećaj". A "osjećaj" i "glazba" su u Rykardinom slučaju gotovo pa sinonimi. Kao i sve stvari koje je lako osjetiti, doživjeti i skužiti, njena je muzika u osnovi vrlo jednostavna, minimalistička. Pokoji akord na gitari, pokoji ton na klavijaturama ili harmonici i malo sramežljivog bubnjanja. I glas. Glas koji još dugo neću zaboraviti. Glas koji je toliko snažan, uvjerljiv i karizmatičan da sam ga u stanju svrstati u kategoriju žena poput Billie Holiday, Edith Piaf i Patsy Cline. Da, u mojim je očima Rykarda prava diva. Ne mislim pritom reći da je umišljena ili razmažena, nipošto. Diva je zato što je dostojanstvena i moćna. Dok ju čovjek gleda i sluša, ne može se zamisliti u situaciji da ode s njom na kavu, ili da joj se uopće usudi obratiti s nekom spikom koju nije mjesecima prije uvježbavao ispred ogledala. Ma, strahopoštovanje se to zove. Eto to je osjećaj koji me prožimao za vrijeme giga. Dojam žene koja je u doticaju s nekim silama koje nama običnim smrtnicima nisu poznate pojačava činjenica da ima četrdeset i pet godina, a izgleda kao da ima dvadeset i pet. Nisam neki plašljivac, ali nje sam se na trenutke malo bojao čak. Da zna hrvatski ne bih to napisao ali pošto su dobre šanse da nikad neće saznati za ovaj tekst, mogu vam prišapnuti da me podsjećala na Morticiu Addams.
[ rykarda parasol ]

rykarda parasol   © pec

U muzici je desetak godina, ima tri albuma. Upravo joj izlazi četvrti, "The Color of Destruction", pa ga malo promovira tu po regiji. Koliko sam upućen u njenu diskografiju, većina koncerta je zbilja bila podređena novim pjesmama. To je dobra strana nepopularnosti, bar ti nitko neće gunđati da "nisi svirao stare" kad nitko nema pojma koje su stare a koje nove. Atmosfera je bila komorna, takva je valjda i trebala biti. Nije da se ljudima nije svidjelo ono što čuju, nego je jednostavno u zraku vladala takva vibra da nikome nije bilo ni u primisli proizvoditi ikakve zvukove osim pristojnog pljeska i šapta (hvala toncu što je ozvučenje konačno bilo kompatibilno s izvođačem - čitaj: prilično tiho), a da ste pokušali zaplesati, vjerojatno bi vas gledali kao da urinirate po grobu. Ali, na neku foru se osjetilo da se kužimo mi i ona. Nije to neobično, Zagrepčani se znaju poistovjetiti s ovakvim personama. Živimo u gradu koji zna kako svaku vrstu emocije učiniti lijepom, odgovorno tvrdim da je Zagreb ujesen jedno od ugodnijih mjesta za biti otuđen i tužan. A Rykarda ima savršen soundtrack za to, tako da sam zbilja iznenađen što ne nailazi na malo veći odaziv. Ovdje nas je bilo možda pedesetak. Ali ima jedna dobra stvar, nakon koncerta se stvorio red(!) na stoliću gdje su se prodavali CD-ovi i ploče, tako da vjerujem da Rykarda i njeni prateći momci nisu napustili grad praznih džepova.
[ rykarda parasol ]

rykarda parasol   © pec

Njezin je stil ogoljen do te mjere da ga ja uopće nemam potrebu trpati u neku žanrovsku ladicu, niti ga uspoređivati s onim nekog razvikanijeg izvođača. Podsjeća na sve i na ništa, ali je dovoljno introvertiran da se referira isključivo na nju samu. To je naprosto GLAZBA. Ponekad vam možda mogu svojim tekstom prenijeti dojam o tome kako netko zvuči, ali sad teško. Ovo se više osjeća nego sluša i jedan je od rijetkih primjera kad se donekle slažem s onom starom da je pisanje o glazbi isto kao plesanje o arhitekturi.

ujak stanley // 03/10/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*