Drugi dan Distort Zagreb festa prošao je s nešto manje posjetitelja nego prvi. Osim ljudi, falilo je i energije i neke euforije u zraku koja se mogla osjetiti prvi dan, kako na gigu tako i u dvorištu Medike. Ljudi su vjerojatno bili umorni nakon prvog dana, a i sam taj prvi dan festa, utorak, nudio je veći žanrovski izbor bendova, dok su u srijedu više manje svi bili na istu šprehu. Drugačije je jedino bilo s prvim bendom ILL WIND iz Zagreba. Nešto su noviji bend na sceni, nisam ih imala prije priliku gledati i ovo im je bio prvi nastup u Attacku. Na njih je pao odabir da otvore koncert taj dan pa su zasvirali pred polupraznom dvoranom Attacka nešto kasnije nego što je bilo najavljeno. Ovaj četvorac - tri dečka i jedna cura sviraju neki depresivni moderni punk s melodičnim dijelovima i sporim ritmom. Moglo bi se reć da nedostaje brzih dijelova kako bi zvučalo kao neocrust (izuzev vokala - koj je pak dosta monoton), a i meni je osobno nedostajalo brzih dijelova kako bih se mogla uživiti u muziku. Jebiga, nije moja flaša pive. Ni melodije na drugoj gitari nisu baš dolazile do izražaja, vjerojatno zbog skromnog ozvučenja te večeri u Attacku, a to je ono što mi se recimo kod njih svidjelo, tj. ti fragmenti melodija koji su se čuli na trenutke kroz buku druge gitare. Bend nema neku spiku s publikom i bili su pomalo ukočeni, ali su, s druge strane, barem bili dobro usvirani. Tih pola sata svirke odradili su znalački i bez greške. Nakon njih na pozornicu su se popela tri momka s različitih kontinenata (relacija Wales - New York) koje je spojila upravo muzika, pa su tako napravili bend Pale Angels. Nisam pojma imala da sviraju neki mix punka i grungea pa me to zbilja obradovalo, i nekako su mi najviše sjeli te večeri. Odmah po ulasku u Attack prvo u oči bode visoki mršavi bassist koji me na prvi pogled pokretima podsjetio na pjevača iz Offspringa. On je ujedno i vokal koji pjeva brze dijelove pjesama, one sa više dernjave (one punk), a uloga grunge vokala pripala je ćelavom simpatičnom gitaristu. Nasprom prvog benda imali su prejebenu energiju. I to onu pravu buntovnu kakvu se može vidjeti u spotovima i lajvovima grunge bendova iz 90-ih, a tak su i djelovali na stejđu. Šteta što ta energija nije baš doprijela do ljudi okupljenih ispred stejđa, a šta ćeš - tipično za jednu srijedu u Attacku. Pale Angels imaju česte promjene ritmova i to od gallopinga do onih sporih, depra grungerskih - ali nikako napornih. Stilski, kako rekoh, variraju od grungea, punka, do pravog rockenrolla, a čak je jedna stvar, sjećam se, zazvučala poput jedne od stvari the Whoa koje se mogu čut na uvodnoj špici one glupe forenzičke serije.
Treći bend koji je te večeri nastupio je bio Nervosas iz Columbusa. Nisu baš bili nervozni koliko se očekivalo, više nekako simpatični, energični i dobro raspoloženi. Ono što promatrača kod njih odmah ubode u oči, barem te večeri, jest bila činjenica da je bubanj bio pomaknut više prema naprijed nego kako to inače biva, pa su zapravo gitaristica i bassist/vokal stajali u istoj ravnini s bubnjarom. Dosta su melodični, i sviraju neki mid-tempo punk'n' roll koji baš tjera na ples. Kao takvi su dobro sjeli publici a nekolicina (prva dva reda) se solidno rasplesala. Bubnjar, iako ima jednu činelu, dosta dobro udara te bubnjeve i zapravo su svi članovi bili okej usvirani i uživljeni. U tih desetak pjesama što su odsvirali uspjeli su održat solidnu atmosferu u Attacku, iako su prema kraju giga sve više usporavali. U kratkom pijanom intervjuu koji sam napravila s vokalom poslje giga, saznala sam da su si sami platili put avionom iz Columbusa, da su prošli pol Europe te su iznajmili pojačala i cijeli backline, a ponjeli samo gitare. Čeka ih još dobar dio turneje (Francuska, Njemačka, Španjolska...), a i kažu kako im se ovdje sviđa i kako će se sigurno vratiti. Headlineri i najočekivaniji bend te večeri bio je Red dons koji su nazvani po grupi profesora s Cambridgea koji su operirali kao sovjetski špijuni u Drugom svjetskom ratu.Ovaj bend čine tri momka i jedna djevojka te također funkcioniraju na višekontinentoj relaciji, i to London - Chicago - Portland. Baš sam bila nekako sretna što je u svakom, izuzev drugog benda, nastupala po jedna žena, tako treba - više žena u punk rocku! Što se tiče muzike, sviraju neki sjetni punk rock i, iako kažu da uzore traže u melodičnim USA bendovima iz osamdestetih, to sve zvuči dosta moderno. Publika je energično ispratila njihove pomalo hitoidne mid-tempo stvari, a ne treba napominjati kako je na ovom bendu bila najrasplesanija atmosfera i, vjerojatno zato što je upad tad već bio free, je bilo najviše i ljudi. Sve u svemu bila je to jedna solidna večer u Attacku.

lejapeja // 18/09/2015