Velika je razlika u poimanju termina 'pop' na relacijama obrazovanih glazbenika i onih mahom samoukih - rockera i inih izraslih iz popularne i pučke glazbene kulture. Dok bi ovi potonji, posebice nadobudni i mahom mlađahniji za "Pop", najkraću kompoziciju ovog debi albuma zdušno tvrdili da je riječ o eksperimentu, pa čak i avangardi koju kak'ti ne može baš svatko pravilno percipirati jer je, opet kak'ti to nekakvo do sada 'neviđeno istraživanje novih mogućnosti izraza', s druge strane, ovaj australsko-američki trojac i nema baš nekih osobitih pretenzija da je skladba imalo progresivna, a kamoli avangardna. Jer radi se o čistim konstrukcijama tri osnovna instrumenta - klarinetu, udaraljkama i škripovima elektronskih efekata s iskrzanim staccatima električne gitare u svrhu predočavanja najjednostavnije forme glazbenog izraza - pop glazbe, onakve kakvom je oni vide.



BHZ su sasvim slučajan bend koji se spletom okolnosti oformio 2014. prilikom 14. Dan Sennovog EchoFluxx festivala u Pragu gdje su se sreli američki kompozitor, u ovome slučaju prvenstveno gitarist Mark Zanter i australska klarinetistica i vizual/video dizajnerica Brigid Burke. Početkom 2015. priključio im se bubnjar i udaraljkaš na različitom instrumentariju Steve Hall, inače dugogodišnji član pratećih tour postava Arethe Franklin, Blood Sweat and Tears, Melisse Manchester i još mnogih drugih, pa je i samo ime ansambla došlo od početnih slova njihovih prezimena u abecednom poretku. Zanter i Brigid su iz svojih ranijih kajdanki izvadili po jednu kompoziciju u kojima, dakako, dominiraju njihovi domicilni instrumenti: gitarski ambijentalno-atmosferičan komad "Stretching G" (iz 2014.) je Zanterov rukopis s dojmom standardnih ugođaja Brian Enoa, a "Gloss" od punih 9 minuta potpisuje Brigit koja je 2013.osmislila kompoziciju u multidiscipliniranom maniru - uz njen komoran i apstraktan klarinet daje odriješene ruke instrumentalistima da praktički rade što god hoće uz popratne efekte koji do izražaja dolaze u živim izvedbama gdje Brigid projicira i video instalacije fotografiranih grafika nanizanih u slojevima tehnike crteža u olovki i raznoraznih skulptura.



U takvom, vrlo sličnom temperamentu se odvija radnja i preostala 3 instrumentalna komada. Svi su bazirani na manje-više slobodnim konstrukcijama i improvizacijama bez ikakvih melodija i naoko, unaprijed zacrtanih shema. Vrlo lijepa i senzibilna "Flaming radio", te završna "Silent endeavors" su usko vezane uz drone terminologiju, a najuzburkanija "THD" (total harmonic distortion) u svome kaotičnom i abrazivnom pristupu najviše prostora daje bubnjaru Hallu za dinamiku Zanterovih gitarskih noise ekspresija i neurotičnim ispadima klarineta što zvuči poput saksofona. Kompozicija je inače nadahnuta Ry Cooderovim performansom za Wenderov film "Paris Texas" prizivajući osjećaj sušnog i pustog krajolika. Rad je evidentno nenamjenske naravi, neobavezan i slobodan u svim segmentima. Rađen i pripremljen u vrlo kratkom periodu dozvolivši izuzetno visoku razinu međusobnog povjerenja ovog nenadanog trojca koji čak nema niti svoju web stranicu. Oni takoreći doslovce na ovih 40 minuta rade što god im padne na pamet, jest, ovo sve je eksperiment s kojime ništa pretenciozno ili nadobudno nisu zadužili glazbenu kulturu kao što bi to smatrali mnogi šarlatani iz oblasti popularne glazbene scene. Poigrali su se vlastitim konstrukcijama u specifičnom nemelodičnom žargonu, te 'potpuno harmonijsko izobličenje' s pravom i nosi taj naslov mijenjajući vizure i različite glazbene međuigre u impresivnom dekoru.

Naslovi: 1.Pop, 2.Stretching G, 3.THD, 4.Flaming radio, 5.Gloss, 6.Silent endeavors

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 06/08/2016