Ako se veličina benda mjeri njihovom fanbazom i fanovima koji ih slijede na koncertima, onda su PEARL JAM velik bend. Ako se pak veličina benda mjeri gužvama na ulazu u dvoranu prije koncerta i popunjenošću dvorane i tada su PEARL JAM velik bend. I sad bi se još moglo dati još primjera za veličinu ovog benda, no dovoljno je samo ustvrditi da su PJ u ovih 15 godina kolko sviraju stvarno izrasli u jedan od najvećih bendova današnjice.

Već se dugo nije desila takva gužva na ulazu u Dom sportova, ko što je to bio slučaj jučer. Tome su djelomično kumovali i zaštitari koji su se slijepo držali uputa oko ulaska u dvoranu i to sve zbog naše sigurnosti, a da se nebi ponovio Roskilde. Također, ne pamtim kad se na nekom koncertu u Zagrebu vidjelo toliko stranih zastava, a bome i čulo stranih jezika. Bilo je tu svih naši kopnenih i morskih susjeda, preko makedonaca, sve do dalekih njemaca i engleza, koji vjerno prate svoje idole. Negdje malo iza poldevet, uz urnebesnu i frenetičnu buku iz nekoliko tisuća grla, izašlo je njih petoro, posljednjih "grunge jahača". Na početku mi se sve činilo nekako nervozno, raštimano i nedovoljno dobro za bend ovakve reputacije. Možda je tome bio uzrok i moje nepoznavanje tog dijela opusa benda. A onda s World Wide Suicide kao da se sve posložilo na svoje mjesto. Ekipa je skakala i pjevala svaku riječ, a PJ ko da su se preporodili i zapržili žestoko. Sljedeći vrhunac uslijedio je odmah nakon WWS, kad je Eddie izvadio bijeli A4 papir i krenuo čitati s njega: "Želio bi nazdraviti Hrvatskoj, drago nam je..." u maniri pokojnog pape. Ja sam se malo odvalio od smijeha, a vjerujem da je i drugima u publici bilo to jako smiješno i jako drago da se čovjek toliko pomučio, a da nije samo bilo "Dobra večer Zagreb" i "Hvala". Uslijediila je Elderly Woman… i Given to Fly na koju je bio prvi totalni rasppašoj. Ruke u zraku, cijela dvorana pjeva. Uslijedio je mix starih i novih stvari koje su se nadopunjavale jedna na drugu, no očito je bilo da je publika bila skoncentrirana na stare pjesme. Tako su Even Flow, koju su začinili podužim gitarskim i bubnjarskim solažama, i Jeremy bile dočekane i ispraćene dugim ovacijama, dok je npr. Education prepoznala samo nekolicina zadrtih. No, i to je bio pokazatelj koliko im je značio ovaj koncert, jer, navodno da su tu pjesmu svirali samo par puta uživo. Iza Jeremy uslijedila je druga najava na Hrvatskom. Naime prije Army Reserve Eddie je malo oprao Busha i rekao da je to pjesma o ženi vojnika koji se bori u Iraku. Na nju se dobro nadovezala i Lennonova Gimme Some Truth. Prvi dio koncerta nakon samo satikvarat završili su s Life Wasted s novog albuma. Uslijedila je malo duža pauza za vrijeme koje su njihovi roudiji postavili pozornicu za anplagd dio koncerta. Malo laganijih stvari trebalo je i njima i publici koja se užarila. Srećom, taj dio nije predugo potrajao, a novi vrhunac je uslijedio kad su neprimjetno iz sjedeće akustične faze prešli na električnu stajaću fazu i zapržili Black, koju su opet svi zdušno otpjevali u sav glas. Better Man nakon toga Eddie dopola svira sam na gitari, a publika pjeva iz sveg glasa. Prolaze me trnci čak i sad kad ovo pišem. Gledam okolo, a s tribina se trsi 12 metarni anin i sintijin transparent na kojem piše "can't find a better jam". Na Porch je totalni delirij, a Eddie panterinim skokom skače sa stejdža na stup koji drži konstrukciju pozornice i penje se skoro do stropa, dok ostatak pearla jamma!!! Da je to bio kraj, bilo bi dosta, no vratili su se još jednom i odsvirali Blood, Alive, Youngovu Rockin' in the Free World, na kojoj je Eddie uzeo dva defa za svirku. U tom je trenutku cura iz prvog reda raspakirala transparent "Eddie pass me a tamboo", na što je dotični skočio sa stejdža i predao djevojci željeni instrument. Da nebi sve ostalo na jednom skoku, ušetao je među publiku sa gomilom sekjuritia oko sebe, pozdravio se s ekipom i popenjao se natrag na stejdž. Svaka čast! Za kraj su ostavili Yellow Ledbetter, rekli nam da se vidimo druge godine (!?!?), da im je ovo pretposljednji koncert na turneji i da su ti koncerti uvijek najbolji i još štošta drugo. Sigurno su rijetki oni koji su s ovog koncerta otišli nezadovoljni. Možda da su svirali više pjesama s V.S. albuma, možda da su svirali malo dulje kao što su najavili, možda da su u tih 15 godina poradili malo na izgledu scene i scenskom nastupu (pogotovo Eddie, da ne izgleda ko jadni narkoman i blijeda Baretova kopija), možda da su za mene odsvirali State of Love & Trust…

No, da je to sve bilo ispunjeno, nebi imali razloga više dolaziti. Ovako, iako sumnjam u Eddievu najavu da ćemo se vidjeti sljedeće godine, vjerujem da ćemo ih vidjeti još kojiput, ako ne prije, onda za 20 godina, kad budu na zalazu karijere.

pedja // 02/10/2006

> vidi sve fotke // see all photos