Nisam još nikad bio na Medvedgradu, na koncertu. Nikad ni na Rundeku, na koncertu. I nikad mi ni jedno njegovo solo izdanje nije sjelo k'o "Mostovi". Vjerovao sam da će ta kombinacija ugođaja i izvođača biti čarobna. Jer, to su dijelovi povijesti koji ostaju zauvijek urezani u memoriju artista i gledatelja.
No, krenimo redom. Magija je počela već koncertom na kuli, koji su izveli NLV. Osim što je šteta da su počeli upotrebljavati skraćenicu za ime, slično kao TBF, nije šteta pogledati njihov nastup pogotovo u ovako veličanstvenom ambijentu. Puca pogled na grad, i k'o što je Rundek kasnije primjetio "pali se grupica svijetla tu, linija svjetla na drugoj strani...", vjetrić piri i olakšava težak dan, a Nikol nas svojim vokalom odvodi negdje daleko daleko u svijet bez briga. Luka i Vedran koji ju prate na gitarama potpuno su ravnopravni njenom vokalu i ponekad pomažu na visini zadatka.
Njihove pjesme, koje su mi u studijskim izvedbama malo monotone, ovdje dobivaju novi smisao i čine izvrsnu pratnju maštanju i sanjarenju. I Rundek je odmaštao skoro cijeli njihov koncert, zapljeskao nakon svake pjesme, a i to valjda nešto govori o kvaliteti izvedbe i pjesama NLV-a. Osim njihovih standardnih tužno veselih od kojih su mi ostale Guide Me Home, Bitter i All The Colours, odsvirali su i obrade Tame Impala (Feels Like We Only Go Backwards) i MGMT (Electric Feel), koje su i ovako u akustičnim vrrzijama zazvučale moćno i samouvjereno kao i u originalima. Svaka čast.
Spustili smo se s kule pred pripremljeni stejdž i pričekali da se Isabel, Darko i Duc namjeste i počnu putovanje.
Odveli su nas u tužnu svakodnevnicu (Džaba), u Indiju (Indijska), Karibe (Midnight Calypso), Francusku (Don Juan, Mostovi), Španjolsku (Ay Carmela), bolju prošlost (Bi mogo da mogu, Uzalud pitaš), ponudili svoju verziju Kao da je bilo nekad... Potrudili su se opušteni muzičari svojim odličnim interpretacijama i zadovoljstvom izvedbama da nam ovaj koncert ostane u posebnom sjećanu. A mala dječica, koja su do kraja uspjela "odraditi" koncert da bi roditelji uživali, svojim crtežima su zasigurno urezali u pamćenje koncert Isabel, Ducu i Darku. A kak je tek onima koje je Rundek užicao cigaretu, pivu, pa i nama, makar nije htio naše kekse.
Zanimljivo odabrana za kraj, Clouds ostavila je u zraku jednu dozu nedorečenosti i koncert se doimao nedovršenim, no raspašoj na bisu je stvarno stavio točku na savršenu večer. A na bisu smo uz Rundek cargo trio mi bili trube na Šejnu i svi ostali instrumenti na Apokalipsu. Nakon toga više nije moglo dalje.
Rundek je rekao nek puste muziku iz studija, jer nakon skoro dvaipol sata na ovakvoj vrućini u takvom tempu s toliko godina na leđima ("kad i svaki balavac ima pet banki"), treba im skinuti kapu, pokloniti se i pustiti ih da odu na "pivicu i cigareticu"! Zaslužili su!

pedja // 19/07/2015

> vidi sve fotke // see all photos