home > koncert > Julian Casablancas + The Voidz @ Tvornica Kulture, Zagreb, 08/06/2015

kontakt | search |

Julian Casablancas + The Voidz @ Tvornica Kulture, Zagreb, 08/06/2015

Julian Casablancas je jedna od većih rock ikona 21. stoljeća. Tu si je reputaciju stekao prije svega kao frontmen i tekstopisac benda The Strokes, predvodnika garage/indie/post-punk vala koji su prije desetak - petnaest godina bili proglašavani "spasiteljima rocka" i ostalim uobičajenim pretjeranim epitetima koji prate bendove koji imaju tu sreću da se oko njih stvori hype. Strokesi su u kasnijim godinama polagano propadali sve do današnjeg stupnja u kojem bi im možda bilo i bolje da više ne objavljuju albume, ali neupitnom je i dalje ostala činjenica da se radi o velikom bendu. Dokaz tome je pun (doduše pregrađeni) Veliki pogon Tvornice Kulture na koncertu Juliana Casablancasa i njegovog novog benda The Voidz.
[ julian casablancas + the voidz ]

julian casablancas + the voidz   © lars

Hoću reći - da je na mjestu pjevača ovog benda netko drugi a ne baš taj zločesti njujorški narkić, svirali bi oni vjerojatno u polupraznom Malom pogonu i to po 4 puta manjoj cijeni ulaznice. No, naizgled nezainteresirani Casablancas je od samoga sebe stvorio toliki brend da se ovdje dogodilo nešto pomalo bizarno, a u svakom slučaju zanimljivo, barem sa sociološkog stanovišta. Naime, The Voidz, za razliku od Casablancasovog matičnog benda koji je od početka naginjao komercijalnom catchy zvuku, sviraju psihodeličnu, eksperimentalnu i u svakom slučaju vrlo alternativnu varijantu rock glazbe. Očekivao bi čovjek da će to privući na koncert bradate kužere, kužerske hipstere i hipsterske hipije. Ma kakvi, ništa od toga. Ljudi moji, Tvornicu su preplavile ozarene četrnaestogodišnjakinje koje su nestrpljivo čekale gig još od rođendana kada su im ponosne majke poklonile tu ulaznicu za njihov prvi samostalni koncert. Neka se niti jedno od tih malenih bića ne rasplače kad ovo pročitaju, ali ja bih dao ruku u vatru da su se (čast mogućim iznimkama) pojavile tamo više zbog Julianovog specifičnog doperskog šarma na koji su pale kad su ga prvi put ugledale na MTV-u, nego zbog toga što im se svidio glazbeni zaokret koji je čovjek uradio s ovim bendom. Ne želim biti nikakav snob i tvrditi da moje prisustvo na koncertu vrijedi više od onog jedne osmašice (pogotovo što je ona pošteno platila svoju kartu, za razliku od mene), samo vas pokušavam uputiti u vrlo bitan aspekt ovog eventa. Namjerno sam odabrao riječ "event", a ne "koncert", jer imam dojam da bi dijelu škvadre koja se okupila bilo podjednako drago, a možda i puno draže, da je na ulaznici umjesto imena benda pisalo "Sat vremena snimanja Casablancasa iPhoneom dok on u polučučnju stoji na pozornici u tišini". Naravno da se šalim.
[ julian casablancas + the voidz ]

julian casablancas + the voidz   © lars

Nije on jedini atraktivan član ovog benda, svi imaju vrlo zanimljiv vizualni identitet koji je baziran na hipi điru, ali s primjetnim disko detaljima. Za više informacija o tome obratite pozornost na Larsove fotografije, a ja bih konačno mogao našvrljati ponešto o samoj muzici koju su nam ti momci podarili u svom Tvorničkom setu. Budući da su oformljeni prije svega dvije godine i da imaju jedan jedini album (Tyranny, izašao prošlog ljeta gospodnjeg), setlista je, potpuno očekivano, bila sačinjena više-manje isključivo od tih pjesama s tog izdanja. Moj dojam ovoga koncerta (ili barem onog njegovog dijela koji se odvijao na samom stejdžu) je u velikoj mjeri obilježen dojmom o tom albumu, kojeg sam posljednjih tjedana u nekoliko navrata preslušao. I bio mi je loš, vrlo loš. Cijelu je karijeru izgradio na jednostavnoj i nepretencioznoj muzici, a sad je Casablancasu odjednom palo na pamet pokazati nam svima da se umije malo preseravati. Tako da je taj album, zamišljen valjda kao nešto što bi trebalo konkurirati bendovima Tame Impala, Animal Collective i ostalim izvođačima neo-psihodelije, ispao na kraju samo preduga kolekcija predugih pjesama s potpuno nejasnom koncepcijom. Kao da se u sve to uložilo previše truda, aranžmani pucaju od svih mogućih zahvata i zvukova, ali od cijele te šume se uopće ne vide stabla i pjesme ispadnu nestrukturirane, nedefinirane i naporne. E pa, baš zbog svega što sam upravo nabrojao, ja mogu reći da mi je ovaj koncert bio sasvim OK. Jer mi se niti u jednom trenutku nije uvukao očekivani osjećaj dosade i želje da pjesma čim prije završi.
[ julian casablancas + the voidz ]

julian casablancas + the voidz   © lars

Vjerojatno je tu pripomogla i spomenuta činjenica da su The Voidz totalno kul škvadra za vidjeti, ali ne mogu poreći da su ljudi očito poradili i na tome da im pjesme dobiju malo slušljivije ruho - nije bilo toliko neartikulirane buke i grubosti, prevladala je tečnost i ljepota. Pripomogao je tome i dobar zvuk u dvorani koja, kad je pregrađena, zna s tim imati problema ponekad. Što god itko, pa tako i ja, mislio o tome, u stvaranju umjereno pozitivnog dojma o ovom koncertu su ulogu odigrale i te zloglasne curice koje su urlikale kao da su na koncertu Justina Biebera, ali doslovno. Znači, što se tog tiče - ja se ne sjećam da sam bio na piskutavijem gigu, mnoge od njih su vjerojatno još uvijek bez glasa. No dobro, zbilja neću više o publici. Bend je sastavljen, to je potpuno neupitno, od vrlo kompetentnih glazbenika koji bez problema švrljaju (ne samo iz pjesme u pjesmu, nego i unutar jedne skladbe) kroz neopisivo velik broj različitih stilova i utjecaja. Osim dosad spomenutih, moglo se tu čuti elektronike, tropskih i bliskoistočnjačkih ritmova, synth popa, punka, i svih mogućih vrsti rocka od garažnog do stadionskog. Radi se o iznimno ambicioznoj muzici, Julian Casablancas + The Voidz su si postavili letvicu toliko visoko da ju, barem na albumu, nisu uspjeli preskočiti. Na ovom im je gigu to ipak većim dijelom pošlo za rukom. Netko im je možda zamjerio što su svirali prekratko, ali taj netko se vjerojatno potajno nadao da će pola setliste biti sastavljeno od hitova The Strokesa. Ovaj bend ima jedan album, i nemaju što svirati duže od sat vremena.
[ julian casablancas + the voidz ]

julian casablancas + the voidz   © lars

Uostalom, za nešto što je toliko post-apokaliptično i istinski intenzivno poput njihove glazbe, sat vremena je ionako prava doza. Casablancas vjerojatno ima dovoljno novca da bi mogao osigurati lagodan život slijedećim četirima generacijama potomaka, ali on unatoč tome (ili možda baš zato?) i dalje pokušava, trudi se i želi širiti granice svog izričaja. S ovim je projektom po tom pitanju napravio najveći korak, i koliko god to možda bilo ne pretjerano uspješno na samom izdanju, na koncertu su pokazali dovoljnu dozu slušljivosti da mogu zaključiti da su zadovoljili.

ujak stanley // 14/06/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*