Budući da do sada nisu nikada podbacili, od Urbana i četvorke se očekivao standardno odličan koncert. Srećom, očekivanja nisu ostvarili, već su nam podarili nesvakidašnje fantastična nešto više od 2 sata svirke, iako sam početak nije dao naslutiti da će tako i biti. Nekako rezerviran početak svirke, još više rezervirana publika, u kojoj je BTW (by the way [baj d vej]) bilo barem 30% onih koji su na koncert zalutali. Ok, Nebo i dalje zvuči fenomenalno, ja zadovoljan, sve ide svojim tokom. Razglas je tak-tak, ton majstor se traži i uspijeva Black Tattoo učiniti najlošijim dijelom koncerta. Ali nakon toga preporod! Zvuk se posložio, ma što posložio, genijalno je zvučalo! Svaka čast gosponu koji je sjedio/stajao za tipkama. A oraspoložio se i Urban i svirači i publika. Čak je Damir Urban u ekstazi u par navrata prepustio pjevanje publici, nije bilo previše onih poznatih Urbanovih sessiona s produživanjem pjesama na 15-20 minuta. Samo nekoliko, taman dovoljno da nas podsjeti s kim imamo posla. Naravno da su odsvirani više-manje svi favoriti: Mala truba na bisu, Astronaut sa usporenim početkom i po Urbanovim riječima "neugodnom pauzom" u sredini, Otrovna kiša, Odlučio sam da te volim, Mjesto za mene, Robot i da ne nabrajam dalje. A onda, na kraju, kad je već ostalo 2/3 od ukupne publike, Urban i četvorka se vraćaju na zadnji bis i iz Pustinje nam donose Lauferov Mjesečev rog. Hvala, bilo je predivno!

dejan // 03/09/2006