Iako tekstova o njemu, kao i svima ostalima, na ovim stranicama ima na pregršt, prvi put mi je pošlo za uhom, da nastup pogledam (gotovo) od prve do zadnje minute, i to na normalnom soundu. I tako nakon valjda dvije godine čekirali smo kako u stvari to zvuči live. Prije njih nastupali su Straight Outta Fridge. Jedan od bendova proizašao iz House of Pablo koji ponovno dokazuje kako se u kući Pabla radi punom parom i da nikakve kompromise nemaju. SOF su bend koji je zagrebao po osamdesetima i devedesetima. No grebao je po onim pločama na čije su brazde zvuk usjekli RHCP sa albumom Freaky Styley, RATM sa početka 90-tih, Dog Eat Dog, Faith no More i slični.. Bend čine Luka i Andro Jambrošić na basu i bubnjevima, Hrvoje Baudoin na gitari i Luka Nauković kao vokal. Oni su zajedno svirali, ili još uvijek sviraju u toliko bendova da ih neću sve nabrajati jer vjerojatno bih neke izostavio. S ovim bendom nisu izmislili toplu vodu.. pa čak niti hladnu, no ono što sviraju, a pogotovo kako sviraju jest najbolja stvar od svega.. Ako ih niste do sad ulovili, a volite neke od gore navedenih izvođača, zvuci ovog benda sigurno će vam izmamiti osmjeh na lice i počastiti vas svirkom na kojoj si možete potrgati kičmu od čage. Nakon njih i sa malim vremenskim odstojanjem od predviđenog rasporeda, na binu se konačno penju Kandžija i Gole Žene. I sad mislim si.. da sam fakat konj da ih prije nisam uspio pogledati. Bez nekih uvodnih prevelikih riječi, ili opisivanja kako je bilo kad se mali Medo dohvatio mikrofona i nabacio desetominutni beatbox freestyle ili kad je Kandžija skočio sa bine i zaplivao po publici, mogu reći kako mi je ovo jedan od boljih koncerata posljednjih mjeseci. Sigurno ide na godišnju ''best off'' listu. Inače, na pamet su mi padale kojekakve kombinacije, no ovo je bio istinski koncert kojeg se između ostalog slušalo i srcem. Sjećate se TRNOKOPA? E pa ovo je otprilike to. Kandžija i Gole Žene uspjeli su stvoriti onu energiju koje su svojedobno u ovom fahu mogli proizvesti Edo Maajka i Damir Avdić. Ubojita kombinacija koja na žalost nikad nije zabilježena kao neko oficijalno izdanje. No sada ponovno (i već neko vrijeme) postoji bend sa toliko energije, jednostavnosti, iskrenosti, i prije svega pravilnog pogleda na svijet. Usred svih tih nekih lijepih riječi kojima bi ih mogao nahvaliti, spomenut ću samo to da nema tu nikavog pretencioznog ponašanja, ili glume. Rekao je i sam Kandžija kako mu je lakše pričati s nama kao s frendom i nastavio pričati s nama ''na ti'' a ne na vi. Normalno, jednaku ulogu u svemu ima i Toxara ali i kompletan bend koji stoji iza njih. Mogu ja sad vama pričati koliko je dobro bilo, kad sve to treba i doživjeti. Nekako mislim da su oni trenutno vrh ako u obzir uzmemo domaće, pa i regionalne bendove koji imaju sličan glazbeni izričaj. Sjećam se da mi je, kad sam se prvi put dočepao albuma Koktel od Rakije, sjeo gotovo na prvu. Tad sam napisao kako imam filing da se od njih najbolje tek može očekivati i izgleda da sam bio u pravu. A sad pošto imam priliku, reći ću samo kako imam filing da su Kandžija i Gole Žene čak u stanju odsvirati i bolji koncert od ovog. Pitanje je samo kome će se posrećiti da na njemu bude.

mario m. // 04/05/2015

> vidi sve fotke // see all photos