Tijekom većine koncerta prolazila mi je kroz glavu Ujko Stenlijeva misao o tome kakvi ljudi dolaze na ovakve koncerte. A onda sam ih ugledao. Lijevo od mene bio je mladi hipster s brčićima i kirbicama koji je mahao glavom ko Stevie Wonder i sretno pjevao sve pjesme, iza njega bio je okorjeli darker s ne baš presretnom facom, do mene bila je mlada cura obučena u kostim kakvog se ni moja mama ne bi posramila... Bili su tu i oni standardni ljudi koje srećem na svakom koncertu, ali... Čini se da se ni Zola Jesus, odnosno Nika Roza Danilova, još nije odlučila na koju stranu bi krenula. Da li bi ostala na usporedbama s Kate Bush ili Lisom Gerrard, što svakako ima osnove. Ili pak bi se priklonila mlađoj struji r'n'b pjevačica koje predvode Araina Grande u mixu s Lorde, koje slušaju tinejdžeri. Za ovo drugo joj treba jedan prepoznatljiv singl. Glavna tema iz nekog teen filma ili serije. Pokazala nam je te večeri da ima glas i za jedno i za drugo. Rijetkost je vidjeti i čuti da netko bez pomoći mikrofona uspije nadglasati klasični žamor publike u Tvornici, koja je za 70 ili 90 kuna došla malo popričati. Niki je to uspjelo. I svaka čast na tome. Tijekom tih, programiranih 75 minuta koncerta, prošarala je kroz sva tri albuma, s naglaskom na novi "Taiga", s kojeg su mi najbolje sjele Dangerous Days na početku i Long Way Down pri kraju giga. Sintetička muzička podloga koju proizvodi trojac iza nje, pojačana je ritmičkim lupanjem po bateriji bubnjeva uz koju se stoji i time naglašava ritam, a pomalo i asocira na Dead Can Dance bubnjara. Bio je tu i trombon, koji se u većini slučajeva nije ni čuo. Pjesme imaju neku šprancu koju uloviš kroz par minuta, i sve su vrlo slične, pa ih je teško razlikovati, barem meni. Polagani uvod prelazi u ludi ritam da bi se pred kraj ili smirile ili bile naprasno prekinute. U tim ludim trenucima, ona je ta koja skače, baca se na pod, penje se na pojačala i skroz je uživljena u to, a na trenutke podsjeća na neku indijansku vračaru tijekom čudnog obreda. I kraj je bio fantastičan. Skin, otpjevana skoro a capella, i Vessel divlja i neobuzdana pjesma, na kraju koje se bacila na ogradu pozornice i skliznula u rupu pokraj i tamo ostala par minuta, da s odmori. Sve u svemu jedan poučan koncert, u kojem je svatko dobio što je htio, a ja vjerujem da će Zola Jesus uskoro prerasti okvir Tvornice, i da će nam sljedeći puta doći u veći prostor, no tada više ova publika neće ispuniti dvoranu. Biti će to sasvim nova i drugačija publika.

pedja // 22/03/2015

> vidi sve fotke // see all photos