Chico Freeman je jednako kao i Ravi Coltrane bio dovoljno veliki magnet za razmaženu zagrebačku publiku. I ako bi priču sudili po ova dva koncerta, jazz se u mali Lisinski na jazz.hr/ festival vratio na velika vrata. Gužva u predvorju govorila mi je da će dvorana biti ispunjena što mi je bilo iznimno drago. Između ostalog i terapija.net je od ove godine medijski pokrovitelj festivala, pa ću vjerovati da smo možda i mi kao portal (bar malo) zaslužni za ovaj veliki "kam bek" festivala. Ono što me je posebno oduševilo, djelo je tonaca. Oni su natrimali zvuk relativno tiho, čak i za jazz koncerte, ali opet se moglo uživati u apsolutno svakom detalju. Potrebu da istaknem što najviše volim na jazz koncertima, nemoćnost je nepotrebnog kašnjenja, kao ni potrebe za početkom koncerta često bliže ponoći umjesto u ovih 20 sati. Koncert je kraćom solo točkom otvorio bubnjar Luigi Galati, za kojim su na pozornicu izašli kontrabasist Emanuel Schnyder, pijanist Caryl Baker i glavni protagonist Chico Freeman. Od prvog tona se čulo koliko će ovo biti jedan magični koncert. Glazba koju stvara Chico Freeman nije uopće teška za slušanje i već na prvi ton se ušaltate na njegov kolosjek. Vidjelo se da je on gazda ovog kvarteta i rijetki su bili trenuci gdje je trio imao vremena za samostalnu improvizaciju. Kompozicije su instrumentalno složene u trećine, gdje prvi i treći dio svira kompletan kvartet, a Freeman je kao instrumentalist u prvom planu. Središnji dio preuzima trio, ali bez isticanja bilo kojeg instrumenta u solo dionici. Što se čuje u svirci trija je šmek i duh europskog jazza. Chico se par puta zahvalio publici s domaćim "hvala" i ispričao priču o zametnutim hlačama u našem hotelu i kratku priču o pjesmama koje izvodi večeras. Jedan od lajt motiva večeri bila je solo točka kontrabasista gdje se ostatak kvarteta skroz pokupio s pozornice. Predivan mekani ton kojim nas je Schnyder počastio me podsjetio na solo uratke Davea Hollanda. Pred kraj solo točke pridružio mu se ostatak benda u izvedbi laganije kompozicije. I tako je kroz desetak kompozicija i dvosatnom trajanju došao kraj ovom koncertu. Iako je publika zvala na bis kvartet je još jednom izišao, ali samo da se ponovno nakloni publici. Emotivni pristup koji je večeras prezentirao Chico Freeman itekako je pitak, pa ako ste bar malo na "ti" s jazzom, ovom izvođaču se možete prepustiti bez greške. Njegova lirika je naprosto oduševila sve prisutne.

jura // 07/03/2015

> vidi sve fotke // see all photos