Nakon punih devet godina izbivanja, Kultur Shock se vratio u Močvaru. I bio je to povratak kakav se samo poželjeti mogao - vruć, znojan, pijan, lud! Fascinantno je da bend koji iza sebe već ima doslovno tisuću svirki još uvijek može dati sebe do zadnjeg atoma na svakom gigu i uzrokovati poskakivanje i kod najstaloženijih. Ako želite biti sigurni da će vam se uloženi novac vratiti u obliku tone dobre energije, vrhunske atmosfere i općenito jednog ekstatičnog stanja, dođite na koncert Kultur Shocka. Razočarani ćete otići kući jedino u slučaju da slomite nogu ili vas netko pogodi bocom rakije u glavu. Što se tiče predgrupe koja se zvala Bezbeli Apstraklije, imam dojam da oni posljednjih mjeseci sviraju u Zagrebu svakih tjedan dana. To ne bi bilo toliko čudno da se radi o dečkima iz Trnskog, ali pošto su iz Sarajeva, očito je da im se ovdje jako dopada. Ne može se baš reći da je ljubav uzajamna, jerbo su im svirke u Klubu (načuo sam) i Attacku (svjedočio sam) protekle u osrednjoj atmosferi i pred nevelikim brojem posjetitelja. Ovaj je put bilo nešto bolje, ipak su svirali prije benda koji je Močvaru rasprodao pa je jedan dio raje skupio vremena i želje doći i njih poslušati. I imalo se što za čuti, dobri su dečki. Nemaju dodirne točke sa zvukom Kultur Shocka (vjerojatno su kao predgrupa završili po sarajevskoj vezi), ali to nije smetalo - ispostavili su se kao ugodno zatišje pred buru. "Ugodno" bi možda i bila riječ koja najbolje opisuje njihovu glazbu, uljuljka vas i obgrli kao neki anatomski madrac. Ima u njihovom "teferidž punku" (ne sviraju punk, lažu) milijun različitih stilova i utjecaja pa ih je najlakše jednostavno nazvati rock bendom. To je rock s dosta psihodeličnim predznakom, ali lišen bilo kakvih artističkih kerefeka ili pretencioznosti. Sviraju čisto, staloženo, tiho, opušteno i s jednom dozom karakterisičnog bosanskog vica. Onako, ostavljaju dojam likova koji su prošli dovoljno toga da im se više nigdje ne žuri i ne misle da su nešto bitni, samo su došli pokazati vam kako oni to rade ne tražeći pritom ništa zauzvrat, čak ni aplauz. Zvuk je bio dobar pa su se mogli razumjeti i tekstovi koji se kreću od apstraktno-misaonih do socijalno angažiranih, ali sve u jednom simpatičnom laid back fazonu kojim nam ovaj trio poručuje da iako o muzici i životu vjerojatno znaju dosta toga, zadnje što žele je soliti nam pamet i držati prodike. Baš zgodan bend, vrlo specifičan. Do kraja nastupa Sarajlija, Močvara se već bila pristojno popunila. S prvim taktovima Kultur Shocka, nastao je stiskavac koji nije popuštao slijedeća dva sata. Što reći o ovih šestero divnih ljudi osim da se čovjek za vrijeme svirke zaljubi u svakog ponaosob. Frontmen Gino zrači jednom duhovnom šamanskom-guru mudrošću koja u čovjeku budi koliko ljubav i mir, toliko i jedno strahopoštovanje prema ovoj ljudini. Još kad ga vidite crvenog poput raka i suznih očiju kako mu se dimi iz glave dok se na sav glas pita gdje je dom, ma želite otputovati s njim na kraj svijeta na dvogrboj devi i prati mu noge do kraja života u zamjenu za dnevnu dozu mudrosti. Zatim, violinistica Paris. Meni je osobno dosta toga da se žene u glazbi uvijek promatra prvotno kroz prizmu fizičke ljepote, ali u ovom slučaju mi ne preostaje ništa drugo nego ustvrditi da je prelijepa i da sam se zaljubio u nju. Ne samo da je prelijepa nego još i majstorski praši po tom svom instrumentu - njene solaže su bile uzrok najvećih divljaštava u parteru, a i kretnje su joj tako energično-zavodljivo-erotične da se čovjek pomami. I to nije ona isforsirana namjerna erotičnost, ma kakvi. To je, baš kao i sve drugo kad pričamo o Kultur Shocku, baš onako iskreno, nepatvoreno, suštinsko. Tu je još i gitarist bugarin koji je potpuno u svom filmu (u kojem glumi dvojnika Milića Vukašinovića) i ne jebe živu silu, gospođa Amy na saksofonu/klarinetu (a bome i u ulozi glavnog vokala za vrijeme suludog jama na Nadjiji) koja se trudi furati imidž vještice ali je primjetno da je u biti dušica, dozlaboga simpatični basist u odijelu koji se doima kao da je počeo živjeti u četrdesetoj pa mu je sad sve ovo jako novo i uzbudljivo i opaki bubnjar koji kormilari cijelom tom otkačenom bandom. U biti, nisu to svi članovi, kad malo bolje razmislim. Jer, Kultur Shock smo u petak bili i mi - nas 600-700 veselih pijanaca koji smo svi disali kao jedno. I urlali kao ludi kad bi nas Gino pitao jel' nam dobro i skakali kao klokani kad bi on podviknuo "Ajmo, raja!" i singalongali kao profesionalni zbor kad je za to došao trenutak. A taj je trenutak dolazio vrlo često,poglavito za vrijeme starih hitova poput Hashishi, Sarajevo, Nadjia i sličnih. Osim tih starih, bilo je i dosta novih stvari - ipak se tu službeno radilo o promociji novog albuma (iako Kultur Shocku nikad nije trebao poseban razlog da nas posjeti). I zvučale su odreda odlično, nesuporedivo bolje nego na albumu. Možda je do preispeglane produkcije, možda do nečeg desetog, ali sasvim je sigurno da pjesme Kultur Shocka uživo dobiju jednu snagu koja se ne može uspoređivati s onim kako zvuče na albumu. Posebno su dobro prošle, učinilo mi se, Rage Against Old Age i Unamerikan, koje bi mogle ostati dio bendove set-liste i u nadolazećim godinama. Naravno da se ovaj party nije mogao okončati bez ozbiljnih repeta, pa smo tako tražili i dobili dva bisa, a cijela stvar je eskalirala na samom kraju prekrasnom izvedbom prekrasne pjesme Da Ye u kojem je ta jedna posebna kulturšok kolektivna energija prijetila da sruši krov Močvare. Nakon toga su naočigled iscrpljeni ali i još očiglednije sretni članovi benda još dugo ostali na stejdžu i rukovali se s prezadovoljnim fanovima, a ja sam uspio i poljubiti ruku violinistici što je trenutak o kojem ću razmišljati još neko vrijeme. Kada netko onome što radi pristupa s toliko želje, iskrenosti i strasti kao što to radi Kultur Shock, krajnji rezultat nužno mora biti zadovoljstvo doživljenim i učinjenim. Kad u nešto daš cijelog sebe, sigurno ćeš uspjeti. Naša publika, ili, kako kaže Gino - njegova raja, to jako dobro zna prepoznati i uvažiti i zato ćemo, sasvim sam siguran, nastaviti egzistirati u ovom potpuno predivnom muzičkom suživotu s tim krasnim ljudima još puno godina i koncerata. Svaka čast, majstori.

ujak stanley // 23/02/2015

> vidi sve fotke // see all photos